Povezite se

Kultura

Humor u interakcijama bračnih partnera koji se sve češće razilaze 

Objavljeno

-

Ulomak iz knjige „Bez zamjerke životu“, Snježane Nemec kao svojevrsni  requiem instituciji braka, managmentu promjena, čiji najveći uzrok je globalizacija kao izraz težnji društvene grupacije koja propisuje zakone, ideje i ukuse suvremenog društva. Vatrena himna emancipiranoj osobi i blještava apoteoza ogoljelog individualizma koji se sveo na egoizam i koji ne polazi od toga da sreća pojednca polazi od sreće zajedništva.  

Pojava je to i humora i u socijalnim interakcijama između ljudi pa tako i bračnih parnera koji se sve češće razilaze, prije svega jer društva njeguju i ustraju  na želji i potrebi da oba partnera žive istinitim, izvornim životom, sa sve manjom željom za kompromisom (jedan od modusa našeg bića). Filozofija između „mene“ i svijeta, čovjeka i društva, koje gotovo da se više i ne prikazuju kao ravnopravne samostalne veličine. Njegovano- Ja ništa za svijet ne činim ni radi Boga ni radi čovjeka, sve što god radim radim za samoga sebe.

Marko ju je taj dan jako naljutio. Zapravo, kad malo bolje razmisli ni dani prije nisu bili ništa bolji. Nikako mu nije mogla riječima dokazati da joj je dozlogrdila sva ta njegova besmislena pedantnost i organiziranost u koju je uvukao cijelu obitelj. Njegova zakonitost reda bila je ćudljiva, svojeglava, inatljiva. Poprimala je i neslućene razmjere pa je i poziv na sex započinjao istom rečenicom – Marina, subota je! Nastavljalo se sa njegovim hu, hu, hu kao brojanjem vlastite radnje. Na jedanaesto hu sve je bilo gotovo. Te jedne subote zapalila je cigaretu u krevetu.

– Pepeo Marina, pepeo, hoćeš posteljinu uprljati. Pogledala ga je tupo.

– Srećo, jesi li primijetio da u i onoj tvojoj literaturi o strojarstvu ima više života – bušenje, glodanje, penetranti, lubrikanti…

Zna ona da nije Monica Belluci, savršena, i da ga nerviraju sve te njezine trenirke za po kući i do dućana, a i one njene gaće što joj je izbacio iz nahtkastlića da bi stavio svoje nisu bog zna što. Sve su veće i veće pa joj je baš gušt kad joj koje spadnu zbog olabavljene gume, jer se osjeća nekako mršavije. A kad bi je počeo uspoređivati s Monicom i njezinom elegancijom i sekipilnošću, držanjem nekog tamo narkobosa iz Tuheljskih toplica, razljutila bi se pošteno.

– Ma, da! Vjerojatno bi u onoj svoj albanskoj fashion kombinaciji, crveno, crno i za tebe kao i za Milorada Dodika kad ga je posjetila rekla da si jedan šarmantan muškarac.

Tada bi stavila na ruku cvjetnu esenciju kako bi se umirila. Pročitala je to u jednoj od njegovih bezbroj knjiga o feng shuiu. Moš mislit, iz pripizdine je, a on meni o nekoj slobodnoj energiji. Bila je tu i njegova vječita iluzija o ponovnom rastu kose na njegovoj ćelavoj glavi. Od rastafarijanca ostale su samo šiške koje su mu rasle s potiljka. Pala je noć. Pala je i ona denirovska kiša iz filma „Taksist“.  Sve češće je razmišljala da izađe iz braka, mjesta gdje se dijele problemi koje ne bi imala da se nije udala…….

Nacionalno

Kultura

VUKOVAR: Održani 15. novinarsko-književnički susret „Grad – to ste vi“

Published

on

U sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991., u vukovarskoj Gradskoj knjižnici u utorak je održan 15. novinarsko-književnički susret „Grad – to ste vi“, posvećen novinaru i uredniku Hrvatskog radio Vukovara i književniku Siniši Glavaševiću, ubijenom na Ovčari 20. studenoga 1991. godine.

U tematskom razgovoru “Istinom protiv zaborava” sudjelovali su novinari Hrvatskog radija Vukovar 1991. godine Josip Esterajher i Alenka Mirković-Nađ.

 Esterajher je govoreći o ratnim uvjetima rada istaknuo da je Radio Vukovar bio jedna od čestih meta topništva JNA.

  “Jednom prilikom izbrojao sam 36 tragova od udara minobacačkih granata u krugu od 30-ak metara od studija Radio Vukovara. Vrlo brzo nam je isključen i glavni odašiljač. Kada smo ostali bez struje, napravili smo generatore, ali jednoga dana su nas pronašli i neprestano granatirali toliko da nismo mogli izaći napolje da upalimo generator”,  rekao je.

Također je istaknuo da je Hrvatski radio Vukovar u eter slao istinu. “Činjenica jeste da je percepcija onoga što se događalo u Vukovaru bila drugačija od kraja do kraja u Hrvatskoj. Stav svih nas je bio da se Vukovar mogao obraniti dodatnim angažmanom, ali činjenica jest i da je perpcepcija toga bila znatno drugačija izvan Vukovara”, rekao je priznavši kako se nije moglo baš o svemu izvješćivati, kao i u svakom drugom ratu.

 Esterajher je rekao i kako je Siniša Glavašević imao izniman osjećaj za kontakt program

Po riječima Alenke Mirković-Nađ, u ljeto 1991., nakon što je došlo do promjena na tadašnjem Radio Vukovaru, ona se prijavila za posao novinarke i dobila posao. “Na početku je sve išlo onako normalno. Kad je situacija postala ratna, radili smo na generator pa se emitiralo samo u određeno vrijeme. Nismo mogli emitirati cijeli dan pa smo se podijelili u timove, a pred kraj smo prestajali odlaziti kućama”, svjedočila je Mirković-Nađ.

Govoreći o radu sa Sinišom Glavaševićem, navela je kako ga je poznavala još o osnovne škole i dolazeći na radio znala je da će tamo i njega zateći.

“Privatno nismo bili veliki prijatelji, ali smo na radiju bili zajedno 24 sata. Siniša je povremeno znao biti vrlo neozbiljan i time dizati moral svima nama. Vidjela sam ga onu večer kada su mu tatu odveli iz kuće i tih je dana bio šutljiv i neprepoznatljiv”, rekla je. Također je napomenula kako se na početku rata nitko od novinara nije predstavljao kada se javljao u program.

“I onda je Siniša jednog dana rekao da se predstavljamo imenom i prezimenom kada se javljamo u eter. Danas je to standard u medijima”, rekla je.

Dotaknuvši se zanimanja stranih medija za događaje u Vukovaru 1991., navela je kako su na početku rata strani izvjestitelji dolazili bez problema u Vukovar i Radio im nije bio zanimljiv.”Imali su popriličnu slobodu. Kako se situacija zakuhavala sve ih je dolazilo manje, a onda dugo, dugo nikoga nije bilo, da bi nas najednom svi počeli zvati na telefon, od BBC-a do Sky Newsa i drugih interesirajući se o tome što se događa u Vukovaru, rekla je. 

 Uglavnom se ona javljala, jer je, kako je rekla, znala nešto engleski.  “Sky News se javljao svako jutro, dok je BBC bio dosta sumnjičav, a CNN komotan. Njima je to bio jedan od ratova i ja ih danas razumijem. I mi se tako odnosimo kada danas gledamo druge ratove”, ocijenila  je.

Tijekom programa kojemu su nazočni bili i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko te dopredsjednik Društva hrvatskih književnika Mirko Ćurić, puštene su i radio snimke javljanja u eter novinara ratnog Hrvatskog radija Vukovara.

Siniša Glavašević ubijen je na Ovčari 20. studenoga 1991. zajedno s ranjenicima i civilima odvedenim iz vukovarske bolnice. Posljednje izvješće poslao je iz vukovarske bolnice 18. studenoga u večernjim satima.

Novinarsko-književnički susret „Grad – to ste vi“ utemeljili su Hrvatsko novinarsko društvo, Društvo hrvatskih književnika, Hrvatski radio Vukovar i vukovarska Gradska knjižnica.

Ucitavanje vijesti

Kultura

Istinu o zločinu nad čovjekom, gradom, hrvatskim bićem i hrvatskim svetinjama moramo isticati, kako se nikad ne bi ponovio

Published

on

Prigodnom svečanošću u impresivnom ambijentu Muzeja Đakovštine otvorena je multimedijska izložba „Osijek na udaru brutalne agresije“.

Važno je napomenuti da je reprezentativna, putujuća izložba o agresiji na hrvatski grad Osijek 90-tih stigla iz Budimpešte i Pečuha u Đakovo, a uoči predstavljanja u Beču, koncem studenog.

Svečani program otvorenja izložbe započeo je pozdravnim govorom ravnatelja institucije Muzeja Đakovštine Borislava Bijelića upućenog nazočnim uzvanicima i gostima iz javnog, političkog i kulturnog života Đakova i Slavonije. Posebno se osvrnuo na uzoran rad braniteljske udruge HEROJI OSIJEKA. Rekao da je izložba krajem prošle godine prikazana u Osijeku i Laslovu, zatim u Europskom parlamentu u Bruxellesu, postavljena je i u Gradskom muzeju Vukovar – u dvorcu Eltz, u Galeriji “Kristofor Stanković” u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu te u Budimpešti i Pečuhu, a svoje hrvatsko i međunarodno predstavljanje nastavlja u  Austriji, Mađarskoj  i širom Europe. Pohvalio je također kvalitetan i orginalan projekt  izložbe i autora Zlatka Dernaja kojim se promiču vrijednosti domovine i kulture.

Uslijedio je izvanredni nastup ženske klape „Certissa“ iz Đakova sa izvedbom dvije domoljubne pjesme „Moja Domovina“ i „Bože čuvaj Hrvatsku“ kojima su oduševili sve nazočne.

Nakon toga prikazan je kratki dokumentarni film, sastavni dio izložbe,  autora Branka Peka, montažera HRT-a u vrijeme dokumentiranih ratnih zbivanja.

Po završetku projekcije filma, koji je pokrenuo emocije i sjećanja posjetitelja, nazočnima se obratio autor projekta izložbe Zlatko Dernaj  koji je rekao:     

„Prije svega želim se zahvaliti Gradonačelniku grada Đakova Marinu Mandariću i Ravnatelju Muzeja Đakovštine Borislavu Bijeliću koji su nas pozvali da izložbu prikažemo u ovom lijepom ambijentu. Također bi se zahvalio i svim suradnicima ovog projekta koji uspješno prezentiramo diljem Hrvatske i Europe, kao i svim nazočnim uzvanicima, gostima i medijima.

Nametnute okolnosti brutalne agresije na mladu Hrvatsku državu uz rušenje gradova, ubijanje civila i branitelja promijenile su iz korijena naše ideologije i prioritete osobnih interesa i definirale nas; tu prije svega mislim na hrvatske branitelje i sve druge koji su sudjelovali u obrani; kao solidarne, humane, širokogrudne, odvažne, hrabre i na kraju ponosne kao pobjednike u nametnutom ratu.

Ova izložba i dokumentarni film nije samo faktografski prikaz razaranja i uništavanja sa početka ’90-tih, nego zorno ilustrira krajnji cilj agresije na Hrvatsku, a to je pored zauzimanja teritorija i protjerivanja građana, zatiranje kulturnog identiteta hrvatskog naroda. Smatram da istinu o zločinu nad čovjekom, gradom, hrvatskim bićem, hrvatskim svetinjama i simbolima  moramo isticati, kako se nikad ne bi ponovio.

Završiti ću sa interpretacijom dijela govora Veleposlanika RH u Mađarskoj Mladena Andrlića na nedavnom otvorenju izložbe u Budimpešti, koji je rekao „ovo je veoma važna, značajna, odlično osmišljena i organizirana izložba“.

Razlozi zbog čega je Veleposlanik Andrlić izrekao ove supelative su prije svega u porukama koja izložba donosi o vrijednostima slobode i domovine, ali i kao opomena o apsurdnosti, strahotama i posljedicama rata i ukazivanju na važnost održavanja mira i izgradnje mirne budućnosti.“

Izaslanica Ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda voditeljica Područnog ureda Osijek Sanja Ivković pozdravila  je nazočne i osvrnula se i pohvalila ovu izložbu kao odličan primjer uspješnog projekta koji je dobio potporu Ministarstva. Naglasila je da Ministarstvo hrvatskih branitelja podržava projekte kojima je cilj promoviranje vrijednosti Domovinskog rata, a takav projekt je i ova izložba. Pozvala je da i nadalje hrvatski branitelji kroz osmišljene projekte doprinose pozitivnom promicanju vrijednosti iz Domovinskog rata i poželjela izložbi još puno uspjeha na svom predstavljanju.

Izaslanik Gradonačelnika Grada Đakova Marina Mandarića, Zamjenik Gradonačelnika Robert Francem zahvalio se autoru izložbe što je omogućio postavljanje vrijedne izložbe za sve građane Đakova i naglasio da je važno isticati tragičnu povijest koja treba biti upozorenje budućim generacijama. Na kraju svog obraćanja nazočnima zamolio je izaslanicu Ministra hrvatskih branitelja da proglasi izložbu otvorenom.

Svečanost  je završila dodjelom zahvalnica i prigodnih poklona domaćinima svečanosti Ravnatelju Muzeja Đakovštine i Zamjeniku Gradonačelnika Đakova od strane autora izložbe u znak zahvalnosti za omogućavanje postavljanje izložbe u gradu Đakovu.

Izložba se u  Muzeju Đakovštine može pogledati do 22. studenog i to  ponedjeljak od 13:00 – 19:00, a utorak – nedjelja od 9:00 – 13:00 sati.

Ucitavanje vijesti

Kultura

Počelo snimanje filma “Šesti autobus” o padu Vukovara

Published

on

Snimanje dugomeražnog igranog filma o padu Vukovara  “Šesti autobus” Eduarda Galića počelo je u blizini Đakova, a do proljeća iduće godine nastavit će se  u Vukovaru, Zagrebu, Glini i Beogradu.

“Šesti autobus” najavljuje se kao potresna ratna drama o padu Vukovara tijekom Domovinskog rata. Film prati glavnu glumicu u potrazi za vlastitim identitetom kojeg otkriva traženjem istine o pogibelji svog oca, koji je nakon ranjavanja završio u vukovarskoj bolnici, a nakon pada grada gubi mu se svaki trag.

“Sam naziv Šesti autobus vezan je za nestale tijekom Domovinskog rata, budući da je to jedan od autobusa kojima su zarobljeni branitelji te ranjenici odvezeni iz vukovarske bolnice, a čija se sudbina ni nakon 28 godina ne zna”, stoji u najavi Hrvatskog audiovizualnog centra.

Nakon snimanja na vojnom poligonu i selu Gašinci, set se seli u Vukovar, kasnije i u Zagreb, Glinu, a na proljeće 2020. godine u Beograd.  U kina diljem Hrvatske stiže 2021. godine.

Po riječima producenta i scenarista Dominika Galića, film će se u Vukovaru snimati desetak dana na nekoliko lokacija diljem grada vezanih uz ratnu jesen ’91., od hangara Veleprometa do mjesta koje će predstavljati Ovčaru.

Galić kaže kako će se, zbog scenografije, s obzirom na to da je Vukovar danas gotovo potpuno obnovljen, snimati još u Zagrebu i Glini.

Uz Galića, scenarij potpisuju njegov otac Eduard te Jure Pavlović.

U glavnim ulogama su Zala Đurić Ribić, Marko Petrić, Rade Vulin, Živko Anočić, Pavle Matuško i Ozren Grabarić.

Direktor fotografije je Filip Starešinić, a projekt su dosad podržali Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo branitelja, MORH, Ured predsjednice RH, HRT,  Vukovarsko-srijemska županija i Grad Vukovar.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije