Piše: Admiral Davor Domazet-Lošo
Živimo vremena straha i strahova. Svih mogućih… Riječi koje slijede jesu pozivanje na uzbunu, upozorenje na opasnost koja se nadvila, ne samo nad zapadnom kršćanskom civilizacijom, nego nad cijelim svijetom. Pri tome, dvojbi je mnogo. Zato autor ovih redaka ima problem kako čitatelju ovog portala, koliko je god to moguće, podastrijeti uvjerljive dokaze da je kataklizma moguća i da se ona iza “brda valja”.
Autor ima poteškoća kako čitatelju predočiti što je bitno, a što nebitno u vremenima asimetričnog rata.
Kako čitatelju predočiti ona predviđanja koja on neće biti spreman prihvatiti?
Kako čitatelju ukazati da se njime manipulira na svim područjima javne djelatnosti, posebno u medijima i preko medija?
Kako čitatelja osvijestiti da se nalazi u vremenima da smo svi mi, pa i on, robovi elitističke bezbožne strukture?
Kako čitatelju pokazati da koncentracija vlasti u briselskoj “Kuli babilonskoj” jest etatistički apsolutizam koji nema premca u povijesti?
Kako čitatelja upozoriti da se iza slatkorječivih uzvika o ljudskim pravima krije utopija i potpuna degeneracija političkih odnosa?
Kako čitatelja osvijestiti da takozvani “europski put”, koji nitko nije definirao i nitko ne zna što on jest, vodi u provaliju?
Sve navedene dvojbe traže da se Europljani, naravno i Hrvati, zajedno odupru nečemu čije je obilježje ekonomsko-tehnokratski gigantizam koji nezaustavljivo krči put supranacionalnoj državi. Ima li se za to snage? Ima li snage ako te Veliki Brat stalno motri i zarobljuje – mobitelom, potrošačkom karticom, trgovačkim centrima, kinodvoranama, infantilnim televizijskim programima, ispraznom zabavom, antikulturom…? Ima li odlučnosti metalni glas Velikog Brata bar malo utišati, ako se već ne može isključiti? Ima li se mogućnosti, bez imalo grižnje savjesti, vidjeti vanjski svijet koji je hladan, bezdušan, obezduhovljen i unakažen svim mogućim i nemogućim reklamama, plakatima, banalnostima i ispraznostima svih vrsta?
Danas na udaru “Bijele revolucije”, jer je o njoj rječ, su identitet i suverenost. Jedno i drugo mora biti samljeveno pod valjkom novog prevratništva.
U tom i takvom svijetu, na kraju ljeta Gospodnjega 2017., s pravom se moramo upitati: Kuda ideš, Hrvatska? Ovo pitanje može se postaviti i cijelom svijetu. Što učiniti? Prijeko je potrebno krenuti od sebe. Učiniti ono što nas naša vjera uči – ne pitati drugoga što on može učiniti, nego sam učiniti ono što je u tvojoj moći – svrsishodno uporabiti talent koji ti je Bog podario. A svakom je čovjeku, baš svakom, Bog podario neki određeni talent.
Zašto je Hrvatska, Bogom dana zemlja, došla u ovako žalosno stanje? Unatoč «NJIMA» i «NJIHOVIM» planovima, glavni uzrok ipak leži u ludoj nepromišljenosti i nesposobnosti, ali i drskosti i poslušnosti takozvanih hrvatskih i desnih i lijevih političara, a poglavito onih što se vrte oko političkog centra, to jest oko političke nule. A nula je uvijek nula gledano ne samo matematički. Ali negdje mora postojati rješenje i mora ga se pokušati pronaći, ako nikako drugačije onda još intenzivnijim pisanjem i češćim govorenjem.
Čovjek se jednostavnije nosi s mržnjom, nego s ljubavlju. Za riješiti tu proturječnost potrebna je hrabrost, ne ona koja je svojstvena ratniku i strategu, nego ona koja je svojstvena svakom istinskom domoljubu. A taj istinski domoljub ima tri majke: Majku neba, majku domovinu i biološku majku. U dugih sedamnaest hrvatskih izgubljenih godina, mnogi smo se, moramo priznati, ponekad zaboravili.
Zaboravili smo da ljubav za tri majke podrazumijeva žrtvu. Iako je dobro znao da lažna ljubav nestane čim se pojavi.
U ovim novim hrvatskim “revolucionarnim vremenima”, koje svakodnevno upriličuju povampreni Jugoslaveni, izbezumljeni i hrvatožedni ‘antifašisti’, čudnovate i čudovišne kojekakve takozvane nevladine udruge, samozvani srpski voždovi, slovenski cerarovski ucjenjivači, muslimanski bosanski politički nezahvalnici zaluđeni neosmanizmom, prijeko je potrebno zadržati prisebnost i na ovaj nesmiljeni teror ne odgovoriti bilo kakvim oblikom nasilja, jer gospodari kaosa to i žele.
Mora se priznati da su ti gospodari kaosa u sedamnaest izgubljenih godina uspjeli podjeliti Hrvate, učiniti ih bezvoljnima, ali još ima dovoljno vremena i prilike da svi skupa ponovno progledamo. Novi udar koji slijedi u jesen možemo dočekati spremni. Prije svega maksimalnim pritiskom na Vladu da se počme ponašati suverenistički kako bi se oživio duh hrvatskog pobjedništva. A svi ostali odreći se znane “hrvatske šutnje” koja će u novim izazovima koji slijede biti ravna kukavičluku.
Hrvatska bi mogla vrlo brzo ući u razdoblje slijednih prosvjeda pripremljenih idoktriniranih skupina, po obrascu kao su oblikovane one terorističke, i koje su financirane ne samo izvana, nego i iz hrvatskog proračuna.(!!???) Pod izlikom borbe za provođenje školske reforme nije isključena ni blokada samih škola ili ultimativni zahtjevi za izbacivanje vjeronauka iz tih istih škola. I kao što je napisano generalni pokusi su već provedeni ovog ljeta, kada je testiran puls nacije u Splitu, preko instant pučkih “heroja” koji su vrijeđali Vladu te pozivali na pobunu zbog požara u Dalmaciji.
Za kraj, ovog osvrta što odgovoriti ovom dragom komentatoru na jednom portalu i njegovim riječima: “Evo, admiral bi učinio veliku uslugu Hrvatskoj da napiše na jedan list papira imena svih političara u nas koje za m… drži jugo UDBA i danas… I onda to osvane u tisku i svi možemo pročitati… da znademo kome dati glas na glasovanju a kome ne… Da se okladim s bilo kime da admiral to zna? Inače sve što piše admiral stoji i istina je… U nas budale šikaniraju genijalce… a admiral je genijalac.. od više njih u Hrvatskoj je marginaliziran… jer govori istinu znajući da je ne govorenje istine obesmišljenje vlastitoga razuma i postojanja i da samo istina ima snagu Univerzuma i blagoslov od Boga… A da je svaka druga retorika osim istine teško baljezganje po sračunatim motivima i interesima koje vlastitu naciju guraju u ambis.”
Moj je odgovor: Borba za ISTINU, ne traži nikakvu genijalnost, nego otvoreno srce, a ono samo može biti u Kristu jer je ON – Istina, put i život!
