Odlazak mladih iz zemlje i dalje je gorući problem u Hrvatskoj, a pravo stanje stvari puno je gore od brojki koje se serviraju javnosti, upozoravaju demografi.
Brojni mladi odlaze u inozemstvo bez da znaju jezik ili da imaju sve potrebne dokumente s kojima bi našli posao, a na odlazak se odlučuju jer su vani puno bolji uvjeti rada.
“Radnik u Švedskoj uz godišnji odmor ima i 40 sati tijekom godine kako bi mogao otići s posla ranije ili kasnije doći, a da pritom ne mora previše objašnjavati zašto mu to treba i to mu ne umanjuje plaću. Na svakom koraku su igraonice, neka vrsta otvorenog vrtića, koji su besplatni i u kojima djeca uživaju dok mame mogu sjesti sa strane, popiti kavu s prijateljicama te se podružiti”, ispričala je Tamara Šehagić Vrkljan (26) iz Slavonskog Broda, koja se sa sinom 2015. pridružila mužu u Stockholmu u Švedskoj. Tamara je tamo prošla besplatne tečajeve švedskog, dobila je besplatno i knjige, a sada radi na gradskom aerodromu, piše 24 sata.
Iako je prema službenim podacima Hrvatsku lani napustilo 36.436 osoba, stručnjaci tvrde da je stvarni broj puno veći od toga.
“Radi se o MUP-ovim podacima odjavljenih iz Hrvatske, no broj iseljenih strahovito je veći. Imali smo iseljenički val 60-ih godina prošloga stoljeća, 90-ih i posljednji je počeo 2007. i traje do danas”, rekao je demograf Anđelko Akrap.
Zbog velike ekonomske nesigurnosti koja vlada u Hrvatskoj, posebice posljednjih desetak godina otkako je zemlju zahvatila snažna financijska i gospodarska kriza, Hrvatsku ne napuštaju samo pojedinci već čitave obitelji.
Uz Njemačku među prvih pet zemalja gdje najviše Hrvata iseljava su Austrija, Irska, Švedska i Švicarska. Švedska je tako samo prošlog mjeseca imala 78.000 nepopunjenih radnih mjesta, a posebno traže građevinare, informatičare, zdravstvene radnike.
Ipak, kako savjetuju iz Švedskog veleposlanstva u Hrvatskoj, u tu bi se zemlju trebalo odseliti tek onda kad se nađe posao, a ne doći i onda se baciti na traženje posla jer Švedska daje dopuštenje da u zemlji boravite samo 90 dana što je prekratak rok da se pronađe posao.
Posao se može naći i preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji je dio EURES-a, mreže javnih zavoda za zapošljavanje država članica Europskog gospodarskog prostora i Švicarske.
Korisno je i znati da Šveđani strane radnike prijavljuju u švedskoj poreznoj upravi pa radnici dobiju obvezni “OIB”, svojevrsnu identifikaciju bez koje se ne može unajmiti ni stan, navodi spomenuti medij, a s njime se regulira i pravo na mirovinsko te zdravstveno osiguranje, kao i socijalna skrb. Radnik s tim brojem može prijaviti i svoju obitelj u migracijskom uredu u mjestu boravka.
Švedsko državljanstvo se može dobiti nakon pet godina ili nakon tri godine ako se netko uda/oženi za Šveđana ili Šveđanku, dok je to znatno teže dobiti u Švicarskoj zbog jakih imigracijskih ograničenja. Ta je zemlja ove godine dozvolila tek 54 trajnih boravišnih dozvola za strance te 543 kratkoročnih.
Prijave iz naše zemlje u pravilu se automatski odijaju, navodi 24 sata.
Posao u Irskoj se može naći za dva tjedna, u Švicarskoj nešto teže.
Međutim, ukoliko radnik pronađe poslodavca koji ga želi i ako taj poslodavac podnese zahtjev kantonalnim vlastima da izdaju radnu dozvolu, država će dozvoliti prijavu.
Zanimljivost je međutim, što će posao dobiti tek onda kad za to radno mjesto ne postoji nezaposlen Švicarac.
Zaposleniku se može pridružiti i obitelj te se svi članovi obitelji imaju pravo zaposliti bilo gdje u zemlji, a imaju i sva građanska prava istovjetna rođenim Švicarcima. S kratkotrajnom dozvolom, država sama ubire porez na plaću, a ako se dobije trajna dozvola, pojedinac mora sam paziti na plaćanje poreza. Plaća ga jednom godišnje, može i na rate. Zdravstveno osiguranje je obavezno, ali je privatizirano i postoji donji prag koji se mora uplaćivati.
Puno lakše ide s pronalaskom posla u Irskoj gdje nije potrebna radna dozvola. No, i u toj zemlji je potrebno izvaditi spomenuti “OIB”, odnosno Personal public service number (PPSN), a posao se u toj zemlji može naći već za dva tjedna.
