Povezite se

Vijesti

General Sačić: Vratite nam bivšeg “šinjel” ministra Kuščevića i njegovo Povjerenstvo da prebroji i prekontrolira potpise

Objavljeno

-

“Gromoglasno” je na Faceboku general Željko Sačić prozvao DIP, odnosno Povjerenstvo koje je zaduženo za prijem, kontrolu i prebrojavanje prikupljenih potpisa pojedinih predsjedničkh kandidata koji su navodno sakupili 10.000 potpisa. Evo što je napisao i poručio:

Radi zaštite duševnog mira hrvatskih ljudi.. istine..mentalne higijene ..smanjivanja društvenih tenzija…..zahtijevam od DIP-a, da hitno i jednokratno, neodložno reaktivira “ražalovanog”, nečasno otpuštenog, smijenjenog….bivšeg “šinjel” ministra Kuščevića i njegovo (po zlu poznato) “Povjerenstvo”..za brojanje i kontrolu potpisa nedavnih referendumskih inicijativa…

Smatram da bi upravo oni, po toj, njihovoj, nadaleko poznatoj i nadasve ” apsolutno učinkovitoj , čelično restriktivnoj metodologiji”( hehehe), jedini mogli temeljito izbrojati i prekontrolirati osobne podatke osoba, žive, mrtve, punoljetne, maloljetne.. te čitkost potpisa.. istovjetnost rukopisa tih ljudi ..i to za sve ili bar za neke potpisne liste kandidata za predsjednika RH…sa posebnom pažnjom prema onima koji nisu niti imali ( javno ) sakupljače potpisa, kao ni štandove za prikupljanje potpisa..ili su im ti štandovi( dokumentirano) diljem Hrvatske, danima zjapili prazni…pa da i saznamo otkud im 10 000 potpisa ?..

Iz kojeg ili čijeg podruma, arhive..evidencije..tko je to prepisivao ..potpisivao…dopisivao, krivotvorio…..moramo to saznati .pa makar i od Kuščevića. ..radi nas samih !

Radi zaštite duševnog mira hrvatskih ljudi.. istine..mentalne higijene ..smanjivanja društvenih tenzija…..zahtijevam…

Objavljuje Željko SačićPonedjeljak, 2. prosinca 2019.

Vijesti

Najsigurniji smo u EU, ali lošeg zdravlja, niskog standarda i nismo sretni

Published

on

Dodao

Najsigurnija smo zemlja EU, ali lošeg smo zdravlja, niskog standarda i nismo sretni, piše u petak Večernji list koji pozivajući se na podatke Eurostata navodi kako Hrvatska uz slab ekonomske pokazatelje ima i neke prednosti.

Iako se sedam godina od ulaska Hrvatske u Europsku uniju nisu ostvarila nadanja prosječnih hrvatskih građana o boljem životu čim kročimo u EU, što su lakonski pa i manipulativno uoči referenduma o pristupanju Uniji izjavljivali političari, nespremni ovu državu učiniti boljom, podaci Eurostata pokazuju da unatoč nizu razloga za nezadovoljstvo stanjem u zemlji u usporedbi s prosjekom EU imamo i neke prednosti, navodi dnevnik.

U globaliziranom svijetu obilježenom raznim nesigurnostima Hrvatska je jedna od najsigurnijih zemalja i ima najniži udio ljudi (2,6 posto) koji su žrtve kriminala, nasilja i vandalizma. Također, prema podacima Eurostata objavljenim u povodu hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, imamo najmanji udio učenika (3,3 posto) koji napuštaju rano školovanje, a ubrajamo se i među najljepše zemlje jer je jadranska Hrvatska treća najpopularnija turistička destinacija među regijama u EU.

Podaci govore sami za sebe i kad je riječ o prednostima Hrvatske to je svakako sigurnost naše zemlje jer se ubrajamo u najsigurnije zemlje unatoč napisima u medijima o izoliranim slučajevima nasilja, a to su potvrdila i naša istraživanja.

Naši se građani osjećaju i objektivno i subjektivno sigurno u svom stanu, na ulici, u javnom prijevozu. Prednost je života u Hrvatskoj i još uvijek ležeran mediteranski način života, čvrste obiteljske veze i druženja s prijateljima. A jesmo i turistička sila i lijepa zemlja – kaže o prednostima Hrvatske i života u njoj Ljiljana Kaliterna Lipovčan s Instituta Ivo Pilar koja se bavi kvalitetom života i srećom.

Mladi u Hrvatskoj roditeljski dom napuštaju u prosjeku s 31,8 godina, kasnije nego u bilo kojoj državi EU, što je posljedica i lošeg financijskog stanja i nepostojanja povoljne stambene politike za mlade, ali i još uvijek tradicionalnog načina života u kojem se djeci ne žuri otići iz roditeljskog doma.

Hrvatska koja se ubraja u najmanje zemlje u EU s 4,1 milijuna stanovnika prema Eurostatu, premda smo sad pali na četiri milijuna ljudi, čini tek 0,8 posto stanovništva velike Europske unije, koja broji oko 513 milijuna ljudi. Nažalost, od niza parametara po kojima se vidi gdje stojimo u odnosu na prosjek EU, ispod prosjeka smo po ekonomskim pokazateljima, donosi Večernji list.

(Hina)

Ucitavanje vijesti

Vijesti

Strašno!!! Napadnuta novinarka Slobodne Dalmacije ispred kuće ministra Kujundžića

Published

on

Screnshot

Novinarka Slobodne Dalmacije, Andrea Topić, napadnuta je kod Imotskog dok je snimala tamošnju kuću ministra zdravstva, Milana Kujundžića.

Automobil je parkirala i s ceste pokušala snimiti kuću, piše novinarka Slobodne, kad joj je prišao muškarac, koji je, kako novinarka kaže, bliski rođak ministra Kujundžića, kojega poznaje od ranije.

U cijelosti prenosimo njezine opise događaja iz teksta objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji.

“- Ne’š ode snimat! Ko ti je da dozvolu, odakle ti nalog, ova je cesta od ministra, makni auto odavde! Miči se! Miči se! – urlao je, nasrtao i unosio mi se u lice.

– Kakvoga ministra, ova je cesta javno dobro, uknjižen je na nju Grad Imotski! – odgovorila sam samouvjereno jer sam baš jutros prije polaska provjeravala i katastar i zemljišnik da vidim na koga glase parcele oko ministrove kuće. Nije mi vjerovao. Otvorila sam aplikaciju na mobitelu, našla parcelu ceste i pokazala mu podatke da vidi da sam u pravu. Rekao je da je to laž i da je sve Milanovo, a da je Milan gazda kuće i da Milan ne želi oko nje novinare. Rekao je to mašući rukama.

Otvorila sam vrata automobila. Tad su došli i ostali radnici, njih četiri, pet. Svi uz viku i galamu. Svi uz dernjavu da se maknem jer da je cesta od njihova Milana. Okružili su me. Razmišljala sam da trčim, nisam imala kamo. Svaku rupu oko mene su zagradili. Sjela sam onda u auto i zalupila vrata. U panici nisam mogla naći gdje se zaključavaju sve brave iznutra, iskreno, to mi dugme nikad nije trebalo.

Ministrovi rođaci koji su se sami tako predstavljali, opkolili su moje auto sa svih strana.

Jedan je sjeo na gepek, onaj prvi, kojeg se sjećam iz reportaže, i pamtim da se prezivao Kujundžić, stao je ispred haube. Treći je navukao kapuljaču i snimao me mobitelom, on je držao suvozačka vrata da ne mogu ni ondje izaći. Četvrti je stao do mojih vrata i skidao protezu da mi je pokaže kroz staklo. Vikali su, derali se, urlali, ljuljali automobil naslanjajući se na njega. Htjela sam pobjeći, otići. Vikala sam im da se maknu, spustila sam prozor i derala se da me puste na miru da odem. Nisu htjeli. Upalila sam auto i pritisla gas. Stali su pred haubu, svim osim onog koji je čuvao gepek da ne bi slučajno pomislila otići u rikverc.

Naslonili su ruke ne dajući mi da krenem, priječeći mi put svojim tijelima. Stisnem li gas, ja sam najebala. Nikoga neće brige zašto sam tu bila i tko su oni, i što su oni radili, ostat će samo činjenica da sam pregazila troje ljudi. Tresla sam se, paničarila. U sebi vrištala. Na mobitelu natipkala broj svojih urednika. Oni su pozvali policiju.

I ovi otmičari nekoga su zvali. Među sobom su pričali da zovu Ministra. Tako su rekli. Gazdu, tako ga od milja zovu. Da me prestraše, otvarali su mi vrata. Rasklimali su mi kvaku na suvozačkim vratima, a na mojima je ogrebali. Nisam se mogla pomaknuti. Ni naprijed ni nazad. Derali su se.

– Šta oćete od mene!? Pustite me na miru, maknite se! – vikala sam.

– Vidit ćemo šta Gazda kaže – kazao je onaj Kujundžić uz odvratno cerekanje.

– Oćeš s nama na piće, dođi se s nama u kuću družit se malo, ajde, popit ćemo rakijicu, ti i nas četiri, he he he – kazao je onaj s protezom dok sam suzdržavala nagon za povraćanje. Kasnije je otvorio vrata. S moje strane.

– Evo dobila si dopuštenje za snimat – rekao je. Spasio me sam ministar. Koliko sam shvatila iz njihova međusobna razgovora, rekao je da me puste. Što bi bilo da je rekao da me zadrže?

Oko pola sata. Toliko je teror trajao. I kad su se ostali makli od auta, onaj Kujundžić se vratio i stajao do mog prozora kako ne bi mogla izaći, lupao je po staklu, kreveljio se i nešto vikao. Konačno je došla policija.

Najprije su sa mnom razgovarali. Pokazala sam im snimke. Dio strahote sam uspjela zabilježiti, neka su videa potpuno crne slike jer sam valjda u panici zaboravila okrenuti objektiv prema zlostavljačima. Policija je sve to pregledala. Onda su došli do njih.

– Ma laže nismo mi ništa, ona je tu došla a mi smo je samo pitali “oprostite, gospođice, možemo li vam mi kako pomoći!” – uvjeravali su policiju. Ma kakvo auto, ma kakvo naguravanje, oduzimanje slobode. Sve su negirali. Unatoč snimci. Unatoč tome što su vidjeli i znali da ih snimam. Unatoč tome što su znali da ću snimku nedvojbeno dati policiji. Zašto? Očito imaju dobrog Gazdu. Očito se nemaju razloga bojati. Ikoga”, napisala je novinarka Slobodne Dalmacije.

Ucitavanje vijesti

Vijesti

Miro Bulj poručio Staziću: “Vi ste koljač koji poziva na klanje”

Published

on

Saborski zastupnik Miro Bulj nije htio komentirati izjave pojedinih političara koji su izjavili da 1945. pobjednici nisu završili posao i da Udba nije dovoljno pobila Hrvata u emigraciji, no zato ga je napao saborski zastupnik Nenad Stazić pokušavši mu održati “partizansko” predavanje o Bleiburgu, ustašama, upitavši ga koju on skupinu koljača sa Bleiburga zastupa ?!

Bulj mu nije ostao dužan već mu je u svom dobro znanom stilu poručio da izjave u kojima se kaže da pobjednici nisu završili posao 1945. i da nisu pobili sve što su trebali pobiti bez suđenja je stašno.

“Vi ste koljač koji poziva na klanje a ja ne stojim iz nikoga”.

“Vi Staziću pozivate izjavom da posao nije završen 1945. pozivate na klanje, ubijanje, to je nešto najgore”, kazao je Bulj.

Drug Stazić nije se mogao pomiriti Buljevom izjavom pa je tražio da mu se oduzme riječ u Saboru, no samo mu je data opomena.

Miro Bulj očitao bukvicu Nenadu Staziću!

Sasuo sam istinu u lice Nenadu Staziću zbog njegove monstruozne izjave kojom poziva na ubijanje "Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika"

Objavljuje Miro Bulj u Četvrtak, 23. siječnja 2020.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije