Jednom davno, u pjesmi “Ideal i život”, Schiller je opisao čovjeka kao biće koji je svakodnevno na križanju.
Da bi se čovjek mogao baviti bilo čime, a posebice politikom, nužno jeposjedovanje unutarnje kontrole i moći obuzdavanja nagona. To se postiže godinama teškoga rada uz niz odricanja, poniznosti u služenju životu, zajednici, narodu i samoj ideji slobode. Put utabane političke prakse kod većine naših političara, u posljednjih 25 godina, želi svaku pojavu autentičnosti i slobodnoga djelovanja izjednačiti s vlastitim moralnim (ne)djelovanjem.
Takvo djelovanje jasno je vidljivo u današnjim objavama o mojem mogućem skorom političkom iskoraku.
Konstrukcije objavljene danas u jednom nacionalnom mediju, Jutarnjem listu, glede moguće moje skore aktivne uloge na našoj režiranoj političkoj sceni, odnosi se na Ministarstvo zdravstava. Ja sam cijeli aktivni život u zdravstvu, i moj je politički rad bio usmjeren zbog toga prema zdravstvu u pokušaju da se zdravstvo pokrene. Iz te perspektive drago mi je da su me režiseri
prepoznali kao moguću buduću novu osobu u kreiranju i ravnanju dijelovima zdravstvenog sustava. No, razlog zbog čega sam ušao zbiljski i zrelo u politiku , nakon petnaestak godina apstinencije od aktivne politike, je obrnuto postavljen od ove trenutne nemoralne prakse političkog djelovanja u kojem nema mrvicu etike i ideala. Izdaja i prodaja dostojanstva mi je bila strana i 1991 godine, kad sam kao dragovoljac stavio svoje znanje i život u obranu domovine i časti. Tako da ovi koji me stavljaju u žetončiće ne razumiju ni sebe, a kamoli moje kategorično djelovanje prema uzvišenoj i neponovljivoj mogućnosti da služim domovini, našim obiteljima i m dicini. Mene zanima mjenjati Hrvatsku a ne obmanjivati hrvatski narod.
Treba nam “Pravedna Hrvatska”.