Danas je obilježena 32. obljetnica stradanja u mjestu Pecki za vrijeme Domovinskog rata te posjete prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana prvoj crti bojišnice.
Bila bi ovo zaista po svim patriotskim načelima hvale vrijedna i zaslužena obljetnica, da se, kako se to u zadnje vrijeme sve češće događa, obljetnice ne pretvaraju u “političke skupove” i pozivanje učesnika na obilježbe po stranačkim pripadnostima ili po onome “podobni i nepodobni”.
Istinski branitelji, čast iznimkama, sve češće se zaboravljaju, prve redove zauzimaju neki “tamo” branitelji, a glavnu riječ o istinskim zbivanjima i strahotama, preuzimaju “političari iz pelena”, ili politički ofarbani branitelji.
Zasigurno je hvale vrijedan osvrt, ne politički, već braniteljski, o teškim danima kolovoza 1991. godine, živućeg učesnika zbivanja u selu Pecka Darinka Dumbovića nekadašnjeg gradonačelnika grada Petrinje.
Njegovu objavu na Facebooku prenosimo:
O hrvatskim braniteljima sela Pecki , prve crte obrane Petrinje teških ratnih dana kolovoza i rujna 1991. godine nikad se nije puno govorilo. Nismo to potencirali niti mi sami , sudionici i branitelji sela koje je svaki dan napadano stotinama granata JNA. Svoja sjećanja i pravu istinu o tom vremenu znali smo podijeliti međusobno, s tugom i ponosom uz spomenik usred sela prisjetiti se onih koje smo u Peckom zauvijek izgubili..
Pozivnicu na svečanost obilježavanje 32. obljetnice stradanja u mjestu Pecki za vrijeme Domovinskog rata te posjete prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana prvoj crti bojišnice koje je održana danas , a organizirala ju je Udruga hrvatskih branitelja policije Petrinja, kao gradski vijećnik nisam dobio,, a što je još zanimljivije niti kao aktivni sudionik obrane Peckog, zamjenik Željka Pavlina, zapovjednika skupine dragovoljaca, pripadnika policijske postrojbe iz Mošćenice.
Povijest i povijesne istine ne mogu se mijenjati, ma koliko god to neki iz političkih ili nekih drugih namjera silno željeli!!
Tko to sad “ kroji” neku drugu istinu o Peckom i braniteljima iz Mošćenice??
S pozivnicom ili bez nje , dok sam živ nitko mi ne može oduzeti sjećanje na Pecki , a ponajmanje oni koji tamo nisu niti bili!
Zar zaista netko može i pomisliti da će nepozivanjem na obilježavanje umanjiti moj i zajednički doprinos nas Mošćeničana i našeg zapovjednika Pavlina u obrani prve crte, surovo opasne i smrtonosne !?
Uvijek ću se sjećati našeg tadašnjeg razgovora i dilema, što i kako u tim neizvjesnim trenucima.. Otići ili još čekati??On je bio za to da ostanemo do zadnjeg, a ja sam ga pitao gdje nam je podrška ,koliko imamo municije , ostat ćemo u okruženju …
Da li bez dovoljno oružja i municije odolijevati do zadnjeg čovjeka..Držali smo se šume jer je ona bila naša zaštitnica i spasiteljica. Jer nikakve druge pomoći nije bilo na vidiku!!!
Neki od suboraca su nam praktički umirali na rukama, a kroz glavu su nam prolazile razne misli, pa i pitanje da li znaju da smo ostali odsječeni, da li smo ostavljeni.. Ljudski je to..
Neki nikad u životu ne saznaju što znači kad riskiraš sve, pa i svoj život da spasiš tuđi život.
Ja sam to osjetio kad sam ranjenog Branimira Bešlića Bešlu pod neprijateljskim granatama , u svom automobilu iz Peckog vozio u sisačku bolnicu kako bi mu pružili medicinsku pomoć.
Mojim unucima s ponosom govorim i govorit ću o Domovinskom ratu istinu i jedino istinu!
I na kraju pitanje za TOMU MEDVEDA , ministra hrvatskih branitelja: jesmo li svi branitelji jednako važni našoj domovini, bez obzira na eventualne različitosti ili neke političke stavove? Ili su neki važniji, a neke treba baciti u zaborav !?
Da li je to zajedništvo o kojem slušam sad na TV i u kojem Buva je glavni incijator!?
A da ne bi bilo zaborava ovo je POPIS DRAGOVOLJACA PRIPADNIKA POLICIJSKE POSTROJBE IZ MOŠĆENICE KOJI SU BILI NA RATIŠTU U PECKOM OD 31. KOLOVOZA DO 8. RUJNA 1991.
1. Bradić Vinko ( poginuo 1. svibanj 1995. ) 2. Draženović Ivica
3. Dumbović Darinko ( zamjenik zapovjednika )
4. Kordić Vlado ( umro 2016. )
5. Kramarić Zlatko
6. Kucek Mijo
7. Lokas Branko ( umro 2019. )
8. Lovrenović Siniša
9. Martan Božan ( poginuo 4. kolovoza 1995.
10. Pavlin Željko ( zapovjednik postrojbe )
11. Prpić Jure
12. Španović Marijan
13. Veljačić Rasim
14. Zgurić Igor
15. Žinić Mato ( umro 2019. )
