Od početka sukoba s Iranom, broj pripadnika američkih oružanih snaga koji traže savjete o prigovoru savjesti zabilježio je drastičan porast od čak 1.000 posto. Prema podacima neprofitne organizacije Centar za savjest i rat (CCW), vojnici se sve češće obraćaju za pomoć ne zbog straha za vlastite živote, već zbog moralne neprihvatljivosti sudjelovanja u ratnim operacijama u čije ciljeve ne vjeruju. Direktor centra Mike Prysner ističe kako je primarni motiv pozivatelja strah od ubijanja drugih ljudi u sukobu koji smatraju neopravdanim.
Kao ključni trenutak za masovnu promjenu raspoloženja među vojnicima navodi se američko bombardiranje škole u Minabu potkraj veljače, u kojem je stradalo najmanje 175 osoba, mahom djece. Dodatnu zabrinutost izazvale su izjave američkog ministra rata Petea Hegsetha o ukidanju strožih pravila angažmana, što je u vojnim krugovima protumačeno kao potencijalno odobravanje ratnih zločina. Prema dostupnim podacima aktivističkih agencija, dosadašnji tijek rata odnio je više od 3.500 života, među kojima je velik broj civila i djece.
Razaranja su obuhvatila golem broj civilnih objekata, uključujući desetke tisuća domova, stotine škola i zdravstvenih ustanova. Posebno snažan odjek u javnosti imao je napad na Tehnološko sveučilište Sharif u Teheranu, gdje je prema tvrdnjama iranskih vlasti korištena specijalizirana bomba za uništavanje ojačanih struktura. Iranski vrhovni dužnosnici osudili su napad kao simbol neznanja, poručivši kako se intelektualni kapital naroda ne može uništiti fizičkim razaranjem infrastrukture.
