foto HINA/ Dario GRZELJ

Pod upravljačkom palicom Ilije Nedića tiskara Vjesnika je protekle dvije godine poslovala pozitivno, unatoč mnogima koji nisu vjerovali da je to moguće.

Za Nedićeva mandata tiskara je uspjela vratiti velik dio duga i sve predstečajne obaveze isplatila je potkraj prošle godine u sklopu petogodišnjeg plana.

U intervjuu za Lider Mediu Nedić je otkrio koje je korake poduzeo kako bi poslovanje vratio u pozitivu.

Što ste napravili da Vjesnik posluje pozitivno?

– Prepoznali smo mnoge uzroke dugotrajnih negativnih trendova. Nagomilani su gubici potkraj 2016. dosegnuli sto milijuna kuna, a temeljni je kapital 106 milijuna kuna. U 2016. ostvareno je deset milijuna kuna gubitka. Izgledno je da bi repriza lošeg poslovanja 2017. odvela tvrtku u stečaj. Morali smo ga u što kraćem roku restrukturirati kako bismo spriječili daljnje gomilanje gubitaka.

Što je pokazala analiza?

– List Vjesnik stvorio je velik dio tih gubitaka. Međutim, postoje i dublji, strukturni razlozi o kojima se u tvrtki dugo nije vodilo računa. Primjerice, najvažniji uzrok bila je neefikasnost poslovnih procesa. Nadalje, tu je i stalan pad poslovnih prihoda, u proteklom desetljeću u prosjeku 22 posto na godinu. Zatečeni su i golemi dodatni tereti iz prošlosti. Primjerice, u prethodne dvije godine plaćali smo svaki mjesec više od četiristo tisuća kuna starih obveza. Prvotno sam namjeravao spriječiti stečaj jer me vodio izazov da provedem poslovno restrukturiranje i izvučem tvrtku iz stanja u kojem je stalno stvarala gubitke. Istina, bio sam razapet između dvaju ishoda: s jedne strane, uspjeha i dokazivanja da je to moguće i, s druge strane, strahom da upravo ja budem posljednji direktor Vjesnika prije njegova kraja. Nasreću, spriječili smo najcrnji scenarij. Nažalost, tijekom 2018. imali smo izrazito negativne trendove koji su nam ponovno znatno ugrozili poslovanje.

Na koje trendove mislite?

– Primjerice, znatno je poskupjela električna energija, koja je osnovni energent, ali i papir kao glavna sirovina. Posljedica je to okrupnjavanja proizvođača papira koji su na razini EU zbog dugotrajnog pada cijena počeli zatvarati pogone. Budući da je to bila lančana reakcija, posljedica je nekoliko stotina tisuća tona na godinu manje proizvedenog roto-papira. Tako su tiskare došle u situaciju da nisu mogle nabaviti dovoljne količine papira, zbog čega se više nije postavljalo pitanje cijene, koja je nakon dugogodišnjeg pada znatno porasla, nego dovoljne količine. Rast cijena nismo mogli prenijeti na svoje kupce zbog prevelike konkurencije. Štoviše, povećanje cijena papira, nažalost, pratio je trend daljnjeg pada cijena tiskarskih usluga.

Kako ste se vi snalazili?

– Među ostalim, orijentirali smo se na neke nove dobavljače s kojima smo, nasreću, počeli surađivati 2017. Poslije su nam rekli da bi nas, da smo im se obratili tijekom 2018., morali odbiti. Naše poslovanje sada je stabilizirano, no golemi tereti iz prošlosti još nam zadaju probleme. Unatoč tome 2017. uspjeli smo podignuti prihode za osam posto i smanjiti rashode za 12 posto.