Đapić nakon izjave Milanovića prozvao Gotovinu i generale: Generale, zašto šutiš dok ti prijatelj proziva suborce?

Anto Đapić održao konferenciju za medije

”Milanoviću, tko se igra s vatrom, dobije olujni požar”, poručujio je predsjednik stranke Desno Anto Đapić reagirajući na izjavu predsjednika države Zorana Milanovića koji je tijekom posjete Jasenovcu ustvrdio kako HOS-ovu ploču treba baciti.

”Dragovoljci HOS-a ne plaču, ne jauču i ne traže milost. Ako to što smo bili, ako spremnost umrijeti za svoj dom i ubiti neprijatelja koji nasrće znači biti ustaša, bili smo ustaše. Jauk koji se čuje nakon besramnih Milanovićevih riječi, riječi predsjednika Republike Hrvatske, koju je obranila mladost dragovoljaca HOS-a, jauk je gubitnika. Nama, HOS-ovcima, hrvatskim dragovoljcima, junacima, ratnim pobjednicima ne trebaju suze, ne treba nam čuđenje, ne trebaju nas braniti ljudi, koji svoju nespremnost žrtvovanja za Dom, pokrivaju političkim i forumskim suzama, dok pozivaju hrvatski narod da križanjem glasačkih listića i neizlaskom na izbore, dovedu Milanovića na čelo države koju smo obranili. Vrijeđate naše duše, rugate se mladićima koji su svojim tijelima razminiravali minska polja da žene i djeca mogu kročiti u slobodu, rugate se mladićima i djevojkama koji su svojom hrabrošću bili strah i trepet neprijatelju”, oštar je Đapić koji u svojem priopćenju dodaje:

”Nemojte nas braniti od Milanovića, vi ste ga doveli, dali mu mikrofon da ponovi strašne riječi, koje mi nismo zaboravili. A nazad pet godina izgovorio je u Jasenovcu još strašnije nego jučer, navodeći da je NDH i Jasenovac prva industrija smrti, koja je bila inspiracija Hitleru i njegovim nacional-socijalistima za Holokaust. Devedesetih je spremnost za Dom značilo dati život za slobodu, danas je spremnost za Dom imati časti, dostojanstva i pameti, čuvati sjećanja, politički pobjediti zlo a ne nemoćno plakati nad sudbinom.

Unazad dvadeset godina, dok sam vodio hrvatske pravaše, nitko se nije usuđivao izgovoriti riječi, koje danas orkestrirano izgovara državni vrh. Istoga trenutka bi tisuće dragovoljaca bilo na Markovom trgu, bili bi pred HRT-om, koji podanički prikazuje sramni uradak o Dijani Budisavljević financiran sredstvima hrvatskog naroda, stjerali bi kukavelj u podrume, bili bi štakori a na uglednici kao danas. Nazad dvadeset godina tresao bi se Zagreb snažnije nego od potresa, a danas se tresu internetski forumi. Tresu se kao alibi. Današnji potres je udaljio našu Katedralu deset metara od dodira s Bogom, ostala je bez križeva, tadašnji potres bi otpuhao državno rukovodstvo, koje bi se usudilo tako sramno nasrnuti na hrvatske junake, a vrhovi Katedrale bili bi bliže Bogu.

Zašto šuti proslavljeni ratni pobjednik general Gotovina, dok mu prijatelj vrijeđa vojnike koji su ga proslavili, zašto šuti slavni general Mareković, dok mu šef koga savjetuje, pljuje po vojnicima i njihovim kostima? Gdje su danas generali pobjedničke hrvatske vojske, generali Tuđmana pobjednika? Zašto šute? Pred kojom su to silom pognuli glave i osramotili svoju slavu?