Dan progonstva 23. kolovoza 1991. godine nesrpskog stanovništva iz Baranje

Branko Pek, predsjednik ZP OBŽ/tajnik Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a/D.Prša

Piše: Branko Pek

Simboličnim održavanjem sjednice nekadašnjeg Povjerenstva Vlade RH za Baranju, Zajednica povratnika Hrvatske (ZPH) u četvrtak je u Osijeku podsjetila na 23. kolovoz 1991. godine, dan progonstva nesrpskog stanovništva iz Baranje na početku Domovinskog rata.

Nakon ulaska oklopnih vozila Novosadskog korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Hrvatsku 3. srpnja 1991. i njegovog raspoređivanja po Baranji, egzodus nesrpskog stanovništva dogodio 23. kolovoza, nakon što su srpski teroristi i pripadnici JNA zauzeli policijsku postaju u Belom Manastiru i okupirali taj grad na istoku Hrvatske.

Svoje domove moralo je napustiti preko 35.000 nesrpskih stanovnika stvorivši na taj način skoro etnički potpuno čistu Baranju koja je ubrzo ušla u sastav tzv. republike srpske krajine.

U Baranji su sve kuće i stanovi bili puni doseljenih Srba i kada je završila mirna reintegracija, hrvatski prognanici su tražili trenutni povratak u svoje domove, a Srbi naseljeni u njihovim kućama nisu imali kamo jer ih Srbija nije htjela, a u svoje domove se, nakon operacija Bljesak i Oluja,  nisu htjeli ili nisu usudili vraćati.

Značajnu ulogu u rješavanju toga problema odigrala je Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) otkupom obiteljskih kuća što je olakšalo i ubrzalo procese.

Danas je Baranja slobodna ali i poluprazna jer se nije vodilo računa od Mirne reintegracije do danas o gospodarskom razvoju, otvaranju radnih mjesta i zapošljavanju pa je većina radno sposobnog stanovništva napustila to područje u potrazi za boljim životom u drugim zemljama Europske unije pa i u prekomorskim zemljama.

Nalazeći se ispred spomen obilježja mučki ubijenom kolegi Đuri Podboju, želim podsjetiti da se ne zaboravi kako je započeo rat u Hrvatskoj.

3. srpnja 1991. Novosadski korpus okupatorske tzv. Jugoslavenske narodne armije s oko 60 tenkova, oklopnih borbenih vozila i transportera te konvojem vojnih kamiona punih srpskih i crnogorskih rezervista upao je u Baranju, čime je zvanično započela agresija Srbije na Republiku Hrvatsku.

Nakon oko mjesec dana priprema srpske oružane snage započele su s vojnim djelovanjima po mirnim stanovnicima okolnih sela s ciljem protjerivanja cjelokupnog nesrpskog stanovništva i okupacijom cijele Baranje.

Egzodus Baranjaca dogodio se 22. i 23. kolovoza kada je iz svojih kuća u Baranji protjerano više od 35.000 ljudi. Tijekom 1991. i 1992. onih 200-tinjak starih koji nisu htjeli napustiti svoja ognjišta nemilosrdno je likvidirano, a okupator je cijelu Baranju pripojio tzv. republici srpskoj krajini (RSK) s konačnim ciljem pripajanja Baranje Republici Srbiji.

Istoga dana, 23. kolovoza 1991. nakon zauzimanja odašiljača Belje, srpski teroristi mučki su ubili i našeg kolegu Đuru Podboja koji je do svojega zadnjeg daha branio objekt i nije dopuštao emitiranje srpske lažne propagande preko toga odašiljača.

Koliko je opasno bilo ratno izvještavanje s ovoga ratišta na istoku Hrvatske govori i činjenica da su, od 7 poginulih ratnih izvjestitelja HRT-a, upravo ovdje poginula dva: Đuro Podboj na odašiljaču Belje i snimatelj Žarko Kaić u osječkom naselju Brijest kod zloglasnog poligona “C”.

To su istinski heroji Domovinskog rata koji zaslužuju vječnu počast i zahvalnost jer su za slobodu i samostalnost Domovine Hrvatske dali najviše što su mogli – svoje živote !

Branko Pek, tajnik Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a