Ilustracija/Nacionalno

Bilo bi smiješno da nje žalosno. Naime, ovih dana svjedoci smo strašnih otkrića vezanih za činove pojedinih hrvatskih političara, pglavito od kad je u javnost os strane Sanaderova odvjetnika Čede Prodanovića saznala da su ga jako pogodile optužbe za ratno profiterstvo jer je pukovnik HV-a i da se borio u Domovinskom ratu.

Podsjetimo, u ponedjeljak je tijekom izricanja presude Sanaderu sutkinja Jasna Galešić olakotnom ocijenila činjenicu da je dosad neosuđivan, da je otac dvoje djece i sudionik Domovinskog rata.

Mediji su prenijeli vijest da je Ivo Sanader je u ratu, u vojnoj odori, proveo samo jedan dan – i to ne na bojišnici nego u Art brigadi.

Postoji i jedna snimljena fotografija Sanadera vojnika, koja je snimljena 3. prosinca 1991. godine u Stobreču tijekom postrojavanja pripadnika te umjetničke postrojbe za moralnu podršku vojnicima koji odlaze na ratište, štoa podsjeća na Drugi svjetski rat kada su to napravili Marilyn Monroe i druge filmske zvijezde.

Inače, činovi se dijele na djelatne, pričuvne i počasne. Djelatni čin je najjači, a pričuvni ima veću snagu od počasnog.

Ako damo primjer, u slučaju rata oni koji imaju pričuvni čin mogli bin zapovijedati bojnom ili biti na čelu brigade. Nemaju neke posebne privilegije, osim što na određenim svečanostima imaju pravo nositi svečanu uniformu te biti pokopani s vojnim počastima.

Dodajmo ovome da je odlukom predsjednika Franje Tuđmana i Jadranki Kosor 1997. godine dodijeljen pričuvni čin brigadirke obrazovne struke.

Danas više nije tajna da su se činovi dijelili “kapom i šapom”.

A da je to tako potvrađuju brojni prijmeri, od onih da umjetnici, brojni političari koji ni dana nisu proveli na bojišnici imaju visoke činove, što se pripisuje Franji Tuđmanu koji je 90-ih godina činove dijelio “po babi i djedu” navodno zbog nekakvih zasluga i to osobama iz političkog, društvenog, sportskog života.

Kako to danas objasniti braniteljima koji su na bojišnicama ostavili svoje najbolje dane života, a danas nemaju za kruh a kamo li čin. Jednostavno, kažu brojni branitelji, dobili su ih drugi, koji to nisu zaslužili.

Nije tajna da su se počasni činovi djelili pa mami i tati, po ujaku i stričevima, kao na pokretnoj traci, a sve zbog povećanja mirovina.

U razgovoru sa 90%-tnim invalidom Domovinskog rata saznajemo da unatoč što je HRVI nema nikakvog čina niti svečane odore.

Pa vidite, što vam mogu reći, moje činove i moju odoru nose oni koji su za vrijeme rata sijedili po zagrebačkim kafićima, negdje se na moru kupali, ili bili u “Minken bojni”.

“Ja nemam čin ni svečanu odoru suze mi krenu kad pored sebe na obilježavanju obljetnica pogibije hrvatskih bojovnika vidim političare, osobe koje nisu ni dana provele na bojišnici nose svečane odore sa činovima, šepure se i naslikavaju. Sram ih može biti”, kaže 90% HRVI.

Nije samo riječ o činovima i odorama, puno toga “smrdi” a kako sada stvari stoje tako će i ostati.
Postoje i podatci tko je sve dobio “nezaslužene” činove, tako se na toj listi npr. iz ožujka 1993. nalaze bojne poznate i manje poznate osobe sa pričuvnim ili počasnim činom.

Josip Manolić i Gojko Šušak dobili su čin pričuvnoga general pukovnika, Josip Boljkovac, dr. Šime Đodan, Franjo Gregurić, Ivan Jarnjak i Živko Juzbašić čin pričuvnoga general bojnika, dr. Žarko Domljan, Stjepan Mesić, ing. Hrvoje Šarinić i Vladimir Šeks čin pričuvnoga general bojnika upravne struke, Luka Bebić, Slavko Degoricija i dr. Jure Radić čin pričuvnog brigadira, Ivan Aralica, dr. Dalibor Brozović, dr. Marijan Hanžeković, Stjepan Herceg, Perica Jurić, Ivan Milas, Zdravko Mustač, dr. Milan Ramljak, dr. Davorin Rudolf, dr. Smiljko Sokol, Nikica Valentić, mr. Mladen Vedriš, Antun Vrdoljak i Vice Vukojević čin pričuvnog brigadira upravne struke, dr. Mate Granić, dr. Andrija Hebrang, dr. Juraj Njavro, dr. Zdenko Škrabalo i dr. Šime Vučkov čin pričuvnog brigadira zdravstvene struke…

Mediji prenose i informaciju da su pojedinci temeljem svoj kratkog ratnog puta ostvarili i ne tako malu materijalnu korist, a jedan od njih je i Nadan Vidošević koji je za ni manje ni više neka za dva mjeseca dug ratni put 1994. godine odlukomtadašnjeg ministra Gojka Šuška zbog iznimnih zasluga od MORH-a dobio luksuzan stan u Zagrebu, kojeg je prodao za 1,6 milijuna kuna.

Kad je riječ o Vidoševiću treba reći da je u brigadi imao ulogu ekonoma nabavljajući odjeću, hranu i vodu. U ratne zasluge bi mu se moglo pripisati i to što je kao direktor Dalmacijacementa formirao stražarsku grupu za čuvanje tvornice.

Koliko je bilo propusta, veza, vezica za dobivanje i podjelu činova pričaju brojni sudionici iz tog vremena. Drže da je dr. Franjo Tuđman napravio cijeli niz propusta i nečasnih poteza dodjeljujući počasne činove ljudima koji apsolutno nemaju veze sa stvaranjem Hrvatske.

Petar Janjić Tromblon kazao je:

“Veleizdajnik Sanader je u istom činu kao i ja koji sam kao zapovjednik voda i satnije bio ranjen četiri puta i devet mjeseci u logoru, iz kojeg sam izašao s 39 kilograma. Ima ih još koji domovinu nisu branili, jako puno. Takvih “Ive Sanadera”, koji su samo gledali svoj interes uvlačeći se u stražnjicu svima redom, ima jako puno”.