Piše: Pero Kovačević

Aktualna predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović predala je danas Državnom izbornom povjerenstvu 231.652 potpisa, kojima će od građana na izborima 22. prosinca tražiti potporu za novi predsjednički mandat. Što nam govori činjenica da je Kolinda Grabar –Kitarović predala Državnom izbornom povjerenstvu 231. 652 popisa?

Govori nam puno toga, pa krenimo redom. Za predsjedničke izbore 2014. godine Kolinda Grabar –Kitarović je predala 328 683 popisa,a Ivo Josipović je predao 203 875. Andrej Plenković je svjestan činjenice da njegova politička sudbina odnosno budućnost ovisi o rezultatu Kolinde Grabar- Kitarović na predstojećim predsjedničkim izborima, njezin poraz će biti i njegov poraz i odlazak sa mjesta predsjednika HDZ-a.

Upravo je stoga „vrhuška“ HDZ-a upregnula cijelu „mašineriju“ u HDZ-u da prikupe što više potpisa, a prikupili su skoro 100 potpisa manje nego prije pet godina. Ne zaboravite da vodstvo HDZ-a naglašava da imaju 220 000. Također valja imati u vidu činjenicu da je u prikupljanju potpisa sudjelovala i Bandićeva partija te dvije minorne strančice. Što nam to govori? Govori da niti svi članovi HDZ-a nisu dali svoj potpis za kandidaturu trenutnoj predsjednici. Kao što sam već i govorio trenutna predsjednica može početno računati na nekih 244 076 glasova koliko je osvojila HDZ-a na ovogodišnjim izborima za Europski parlament. Naime, trend pada broja glasača HDZ-a i SDP-a je više nego vidljiv u zadnjih nekoliko izbora. Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković nisu omiljeni u biračkom tijelu, poglavito onom tijelu koje je glasovalo za nju i njega na prošlim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

Ukoliko se dogodi čudo da trenutna predsjednica uđe u drugi krug izbora za predsjednika Republike sa Zoranom Milanovićem, tada je više nego izgledna opcija da Zoran Milanović, najlošiji predsjednik Vlade kojeg je Hrvatska imala, bude izabran za predsjednika Republike. Ovo birači moraju znati. Glasajući u prvom krugu za trenutnu predsjednicu posredno omogućavaju Zoranu Milanoviću da bude izabran za predsjednika Republike.

Piše: Pero Kovačević

Priznat ćete da vlast čudno djeluje na ljude, posebno na ovim našim prostorima. Pojedinci ni krivi ni dužni imenovani ministrima, umisle da su funkcijom dobili znanje i pamet i onda drže predavanja i prodike „neukim „ građanima. Očito je da to „svoje nadahnuće i pamet“ crpe od svog „velikog vođe“,od svog predsjednika Vlade.

Mislim da nema potrebe nabrajati izjave Pavića, Kujundžića, Krstičevića, Bačića, Murganićke, Aladrovića, Divjakice i drugih. Ovdje me zanima predsjednik Vlade Andrej Plenković. „Daj Andreju Plenkoviću vlast pa ćeš vidjeti kakav je“!? Vlast čudno djeluje na čovjeka, a Andrej Plenković je tomu zoran primjer.

Krenimo od izjave Andreja Plenkovića iz rujna 2017. kad je odgovarajući na zastupničko pitanje Gordana Marasa rekao:’Ja mogu što hoću’!. Što ova izjava govori o samom Andreju Plenkoviću? Ova neprimjerena i autoritativna izjava pokazuje i dokazuje da su parlament, narod i demokratske institucije izgubile svrhu postojanja jer Plenković „može što hoće“. Nakon toga je nastavio nizati „svoje bisere“, a posebno su znakoviti ovi njegovi biseri i izjave; “U Africi bi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj”. “Referendum nije način za odlučivanje izbornog sustava neke zemlje.” “Jasno je koje marginalne i isključive političke opcije stoje iza referenduma.” “Referendumom nas marginalci žele vratiti 50 godina unatrag”.

Što ove izjave govore? Meni se čini da se Andrej Plenković umislio da je postao hrvatski „prosvjetitelj“ te docira i proziva građane i sve one koji se ne uklapaju u njegove „prosvjetiteljske“ nakane da nisu pozvani poduzimati ništa što je u suprotnosti sa njegovim „prosvjetiteljskim“ nakanama. Tako je „razvio demokraciju“ u HDZ-u aktiviranjem Prijekog suda za obračun sa onima koji su se usudili misliti svojom glavom. Imao je vremena primiti Jelenu Veljaču, ali ne i predstavnike sindikata, otišao je u Osijek na skup HDZ-a. Ima novca za Pupovca, a nema za učitelje. Nije naše da mislimo kad imamo Plenkovića. Eto, što vlast može učiniti nekom. Zar ne!?

Piše: Pero Kovačević

Skandal u zadarskoj vojnoj bazi Zemunik, gdje su trojica pilota, prije dva mjeseca vojnom letjelicom prevozila neimenovanog švercera oružja, koji je čak bio prerušen u pilota ukazuje na niz propusta i otvara niz pitanja. Ovaj veliki skandal iz vojne baze na Zemuniku nije samo pitanje za šefa Vojno sigurnosne agencije, već je i pitanje zapovjednika HRZ-a , načelnika Glavnog stožere i ministra obrane.

Kako je moguće da se švercer oružja ušeta u vojnu bazu gdje se, među ostalim nalaze i američki instruktori? Što radi Vojno sigurnosna agencija? Zašto načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i njima podređeni zapovjednici ne ostvaruju efektivni nadzor i kontrolu u sustavu vođenja i zapovijedanja što je bitna sastavnica vođenja i zapovijedanja . Zašto zapovjedni lanac ne funkcionira. Zašto nema učinkovitog nadzora i kontrole u vojnim objektima. Sve su to pitanja na koja istraga treba odgovoriti u cilju uspostave učinkovitog sustava nadzora i kontrole ulaska u vojne objekte, u cilju uspostave efektivnog nadzora i kontrole u sustavu vođenja i zapovijedanja.

Nesporna je činjenica da su ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i šef Vojnosigurnosne agencije odgovorni za skandal u zadarskoj vojnoj bazi Zemunik. Odgovorni su po zapovjednoj odgovornosti i zbog neostvarivanja efektivnog i nadzora i kontrolu u sustavu vođenja i zapovijedanja. U uređenim zemljama ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i šef Vojno sigurnosne agencije već bi podnijeli ostavke odnosno njihove ostavke bi zatražili predsjednik Vlade i predsjednica Republike kao vrhovna zapovjednica.