Povezite se

Kolumne

Čim netko uskrsne na političkoj sceni koji ne odgovara onom drugom, probude su duhovi

Objavljeno

-

Piše: Snježana Nemec

Razumljivo je da čovjek zna koristiti drugog čovjek kako bi na njemu zadovoljio svoju agresiju, pričinio mu bol, ponizio ga….Razumljivo je i da se agresija  obično hvata za neku provokaciju, ili se stavlja u službu neke zamisli. Međutim ono što je razumljivo ne znači da je dobro i prihvatljivo. Agresija je strahovita prepreka kulturi. Obrana od iste može unesrećiti isto kao i agresija.

Čim netko uskrsne na političkoj sceni koji ne odgovara onom drugom, probude se duhovi i predizborna scena postaje do gadljivosti prepuna sapunjave stvarnosti i likova, u kojoj, svekrve, punice, pokoja zla maćeha kuju planove, saveze……Nije to rezervirano samo za naš prostor da si ne laskamo, ali kod nas je uvijek isti modus operandi, ponaprije prouzročen nerasčišćenom prošlošću koja nam je zakačena za ramena i koja pred svake izbore prelazi u paranoidnu šizofreniju od koje svi obolijevaju. 

Dominantna, gotovo totalitarna kultura sukoba prisutna je stalno, samo je pitanje  kada će je neki okidač probuditi i ponovno pokazati kako se ubija razum.  Jesu  li on/ ona desničari, primitivci, glupani, ustaše, fašisti koje „lijevi umnici“ etiketiraju i  koje bi valjda trebalo  smjestit na neku hrvatsku Spinalognu? Jesu  li on /ona ljevičari koje „desničari“ etiketiraju i koji bi vlastitu mater prodali za neku bolju budućnost, koji svaku kritiku na vlastiti račun smatraju napadom na slobodu izražavanja, verbalnim terorom, govorom mržnje, i koji kao da su u najmanju ruku s podebljanom kožom, na vlastitu inicijativu poslani na Zemlju, u ulozi sakupljača osuda.

A nema više ni na našoj ni na svjetskoj političkoj sceni ni ljevičara i desničara. Postoje samo natruhe nečega što je nekada postajalo i imalo svoj definiciju i svoje ciljeve. Smisao podjele na političku ljevicu i desnicu gubi se u povijesnoj zbilji. I jedna i druga politička opcija, ako želi polučiti pozitivan izborni rezultat, mora u svojim programima koketirati sa svim segmentima društva putem predizbornih obećanja. Osvajanje političke vlasti stoga ostaje smisao, ali i cilj političke borbe. Ljevica i desnica u političkom smislu zapravo ne postoje. 

No mi se krvimo, etiketiramo, vrijeđamo ponavljamo jedne te iste riječi i fraze, ne razumijevajući navedeno. Zaboravljajući kako funkcioniranje na bipolarnom principu crno- bijelo nije dobro.A zbog čega? Zbog ekonomske i političke manipulacije, koja ima zadatak stvoriti prednost u odnosu na druge ljude i ostvariti svoje ciljeve. Sve to znamo, ali padamo nemilice u zaborav, vrijeđajući jedni druge. 

Razumljivo je da čovjek zna koristiti drugog čovjek kako bi na njemu zadovoljio svoju agresiju, pričinio mu bol, ponizio ga….Razumljivo je i da se agresija  obično hvata za neku provokaciju, ili se stavlja u službu neke zamisli. Međutim ono što je razumljivo ne znači da je dobro i prihvatljivo. Agresija je strahovita prepreka kulturi. Obrana od iste može unesrećiti isto kao i agresija. Navedeno bi se moglo dovesti u korelaciju sa današnjim sportom kada okolnosti koje nameće dominantni poredak vrijednosti i strategija globalnog društva forsiraju vrhunski profesionalni sport, nauštrb njegovanja drugih elemenata tjelesne kulture i  tada se nameće pitanje čemu sve to služi, ako ne, prije svega, prestižu vladajućih društvenih struktura i zadovoljavanju njihovih potreba.

Imati svoje stavove, zastupati, biti dosljedan sebi  su riječi koje se mogu staviti kao epigraf čitave filozofije morala. I to je potrebno, ali pritom treba biti svjestan koliko naši ciljevi odgovaraju našoj osobnosti, koliko su oslobođeni od utjecaja sa strane i sa kojom snagom ostvarujemo svoju težnju, zasnovanu na sebi samom, ni od koga propisanu, ni od koga nametnutu i ničim sugeriranu ili barem sa zdravim granicama jer svi smo mi danas ovisni o nekome ili nečemu. I kad vidim, primjera radi palac dole za predsjedničkog kandidata i gotovo da osjetim mržnju ne  uzvraćam istom mjerom jer razum kaže- svatko ima pravo na svoje mišljenje, svoje stavove. Samo argumentima mogu i želim pobiti to što vidim i što mi se ne sviđa. To je tada moja politička kultura i moja razina svijesti. Samo su razum i kontrolirana emocija ti koji trebaju djelovati. To što taj razum ne dolazi od kuda bi trebao i od kojih očekujemo je zapravo ono što nas baca u emocionalnu komponentu od koje smo i sačinjeni, a s tim i u emocionalnu dezorijentiranost je ipak neko drugo pitanje iznad koje se čovjek treba izdići, a ne postati mehanizam manipulacije.

Čini se da više nije ni  pitanje jesmo li mi u stanju bilo što napraviti, već je pitanje što učiniti sa nezadovoljstvom i kako ga artikulirati. U svemu ovome stalno si i potvrđujemo  kako ni institucije sustava, ni mi, kao pojedinci nemamo pojma što je to politička kultura, kako se stječe, uči. Izostaju  jasno oblikovani stavovi prema onima koji donose odluke, ali i prema nam samima. Nitko nas nije učio političkoj socijalizaciji i političkoj kulturi, ali postoji nešto što se zove inteligencija, učenje iz iskustva u kojem paziš  da se povijest ne ponavlja i da ne ponavljaš iste greške. I sve je zapravo savršeno jasno, poput kristalnih klasa koje spajamo u jedan kristalografski sustav, ali to jasno ne dopire.

Kolumne

“Baba sa kolačima” predala DIP-u 231.652 potpisa za predsjedničku kandidaturu,što nam to govori!?

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Aktualna predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović predala je danas Državnom izbornom povjerenstvu 231.652 potpisa, kojima će od građana na izborima 22. prosinca tražiti potporu za novi predsjednički mandat. Što nam govori činjenica da je Kolinda Grabar –Kitarović predala Državnom izbornom povjerenstvu 231. 652 popisa?

Govori nam puno toga, pa krenimo redom. Za predsjedničke izbore 2014. godine Kolinda Grabar –Kitarović je predala 328 683 popisa,a Ivo Josipović je predao 203 875. Andrej Plenković je svjestan činjenice da njegova politička sudbina odnosno budućnost ovisi o rezultatu Kolinde Grabar- Kitarović na predstojećim predsjedničkim izborima, njezin poraz će biti i njegov poraz i odlazak sa mjesta predsjednika HDZ-a.

Upravo je stoga „vrhuška“ HDZ-a upregnula cijelu „mašineriju“ u HDZ-u da prikupe što više potpisa, a prikupili su skoro 100 potpisa manje nego prije pet godina. Ne zaboravite da vodstvo HDZ-a naglašava da imaju 220 000. Također valja imati u vidu činjenicu da je u prikupljanju potpisa sudjelovala i Bandićeva partija te dvije minorne strančice. Što nam to govori? Govori da niti svi članovi HDZ-a nisu dali svoj potpis za kandidaturu trenutnoj predsjednici. Kao što sam već i govorio trenutna predsjednica može početno računati na nekih 244 076 glasova koliko je osvojila HDZ-a na ovogodišnjim izborima za Europski parlament. Naime, trend pada broja glasača HDZ-a i SDP-a je više nego vidljiv u zadnjih nekoliko izbora. Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković nisu omiljeni u biračkom tijelu, poglavito onom tijelu koje je glasovalo za nju i njega na prošlim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

Ukoliko se dogodi čudo da trenutna predsjednica uđe u drugi krug izbora za predsjednika Republike sa Zoranom Milanovićem, tada je više nego izgledna opcija da Zoran Milanović, najlošiji predsjednik Vlade kojeg je Hrvatska imala, bude izabran za predsjednika Republike. Ovo birači moraju znati. Glasajući u prvom krugu za trenutnu predsjednicu posredno omogućavaju Zoranu Milanoviću da bude izabran za predsjednika Republike.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

“Prosvjetitelj” Andrej Plenović

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Priznat ćete da vlast čudno djeluje na ljude, posebno na ovim našim prostorima. Pojedinci ni krivi ni dužni imenovani ministrima, umisle da su funkcijom dobili znanje i pamet i onda drže predavanja i prodike „neukim „ građanima. Očito je da to „svoje nadahnuće i pamet“ crpe od svog „velikog vođe“,od svog predsjednika Vlade.

Mislim da nema potrebe nabrajati izjave Pavića, Kujundžića, Krstičevića, Bačića, Murganićke, Aladrovića, Divjakice i drugih. Ovdje me zanima predsjednik Vlade Andrej Plenković. „Daj Andreju Plenkoviću vlast pa ćeš vidjeti kakav je“!? Vlast čudno djeluje na čovjeka, a Andrej Plenković je tomu zoran primjer.

Krenimo od izjave Andreja Plenkovića iz rujna 2017. kad je odgovarajući na zastupničko pitanje Gordana Marasa rekao:’Ja mogu što hoću’!. Što ova izjava govori o samom Andreju Plenkoviću? Ova neprimjerena i autoritativna izjava pokazuje i dokazuje da su parlament, narod i demokratske institucije izgubile svrhu postojanja jer Plenković „može što hoće“. Nakon toga je nastavio nizati „svoje bisere“, a posebno su znakoviti ovi njegovi biseri i izjave; “U Africi bi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj”. “Referendum nije način za odlučivanje izbornog sustava neke zemlje.” “Jasno je koje marginalne i isključive političke opcije stoje iza referenduma.” “Referendumom nas marginalci žele vratiti 50 godina unatrag”.

Što ove izjave govore? Meni se čini da se Andrej Plenković umislio da je postao hrvatski „prosvjetitelj“ te docira i proziva građane i sve one koji se ne uklapaju u njegove „prosvjetiteljske“ nakane da nisu pozvani poduzimati ništa što je u suprotnosti sa njegovim „prosvjetiteljskim“ nakanama. Tako je „razvio demokraciju“ u HDZ-u aktiviranjem Prijekog suda za obračun sa onima koji su se usudili misliti svojom glavom. Imao je vremena primiti Jelenu Veljaču, ali ne i predstavnike sindikata, otišao je u Osijek na skup HDZ-a. Ima novca za Pupovca, a nema za učitelje. Nije naše da mislimo kad imamo Plenkovića. Eto, što vlast može učiniti nekom. Zar ne!?

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a, i šef vojno sigurosne agencije su odgovorni

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Skandal u zadarskoj vojnoj bazi Zemunik, gdje su trojica pilota, prije dva mjeseca vojnom letjelicom prevozila neimenovanog švercera oružja, koji je čak bio prerušen u pilota ukazuje na niz propusta i otvara niz pitanja. Ovaj veliki skandal iz vojne baze na Zemuniku nije samo pitanje za šefa Vojno sigurnosne agencije, već je i pitanje zapovjednika HRZ-a , načelnika Glavnog stožere i ministra obrane.

Kako je moguće da se švercer oružja ušeta u vojnu bazu gdje se, među ostalim nalaze i američki instruktori? Što radi Vojno sigurnosna agencija? Zašto načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i njima podređeni zapovjednici ne ostvaruju efektivni nadzor i kontrolu u sustavu vođenja i zapovijedanja što je bitna sastavnica vođenja i zapovijedanja . Zašto zapovjedni lanac ne funkcionira. Zašto nema učinkovitog nadzora i kontrole u vojnim objektima. Sve su to pitanja na koja istraga treba odgovoriti u cilju uspostave učinkovitog sustava nadzora i kontrole ulaska u vojne objekte, u cilju uspostave efektivnog nadzora i kontrole u sustavu vođenja i zapovijedanja.

Nesporna je činjenica da su ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i šef Vojnosigurnosne agencije odgovorni za skandal u zadarskoj vojnoj bazi Zemunik. Odgovorni su po zapovjednoj odgovornosti i zbog neostvarivanja efektivnog i nadzora i kontrolu u sustavu vođenja i zapovijedanja. U uređenim zemljama ministar obrane, načelnik Glavnog stožera, zapovjednik HRZ-a i šef Vojno sigurnosne agencije već bi podnijeli ostavke odnosno njihove ostavke bi zatražili predsjednik Vlade i predsjednica Republike kao vrhovna zapovjednica.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije