Povezite se

Kolumne

Čim netko uskrsne na političkoj sceni koji ne odgovara onom drugom, probude su duhovi

Objavljeno

-

Piše: Snježana Nemec

Razumljivo je da čovjek zna koristiti drugog čovjek kako bi na njemu zadovoljio svoju agresiju, pričinio mu bol, ponizio ga….Razumljivo je i da se agresija  obično hvata za neku provokaciju, ili se stavlja u službu neke zamisli. Međutim ono što je razumljivo ne znači da je dobro i prihvatljivo. Agresija je strahovita prepreka kulturi. Obrana od iste može unesrećiti isto kao i agresija.

Čim netko uskrsne na političkoj sceni koji ne odgovara onom drugom, probude se duhovi i predizborna scena postaje do gadljivosti prepuna sapunjave stvarnosti i likova, u kojoj, svekrve, punice, pokoja zla maćeha kuju planove, saveze……Nije to rezervirano samo za naš prostor da si ne laskamo, ali kod nas je uvijek isti modus operandi, ponaprije prouzročen nerasčišćenom prošlošću koja nam je zakačena za ramena i koja pred svake izbore prelazi u paranoidnu šizofreniju od koje svi obolijevaju. 

Dominantna, gotovo totalitarna kultura sukoba prisutna je stalno, samo je pitanje  kada će je neki okidač probuditi i ponovno pokazati kako se ubija razum.  Jesu  li on/ ona desničari, primitivci, glupani, ustaše, fašisti koje „lijevi umnici“ etiketiraju i  koje bi valjda trebalo  smjestit na neku hrvatsku Spinalognu? Jesu  li on /ona ljevičari koje „desničari“ etiketiraju i koji bi vlastitu mater prodali za neku bolju budućnost, koji svaku kritiku na vlastiti račun smatraju napadom na slobodu izražavanja, verbalnim terorom, govorom mržnje, i koji kao da su u najmanju ruku s podebljanom kožom, na vlastitu inicijativu poslani na Zemlju, u ulozi sakupljača osuda.

A nema više ni na našoj ni na svjetskoj političkoj sceni ni ljevičara i desničara. Postoje samo natruhe nečega što je nekada postajalo i imalo svoj definiciju i svoje ciljeve. Smisao podjele na političku ljevicu i desnicu gubi se u povijesnoj zbilji. I jedna i druga politička opcija, ako želi polučiti pozitivan izborni rezultat, mora u svojim programima koketirati sa svim segmentima društva putem predizbornih obećanja. Osvajanje političke vlasti stoga ostaje smisao, ali i cilj političke borbe. Ljevica i desnica u političkom smislu zapravo ne postoje. 

No mi se krvimo, etiketiramo, vrijeđamo ponavljamo jedne te iste riječi i fraze, ne razumijevajući navedeno. Zaboravljajući kako funkcioniranje na bipolarnom principu crno- bijelo nije dobro.A zbog čega? Zbog ekonomske i političke manipulacije, koja ima zadatak stvoriti prednost u odnosu na druge ljude i ostvariti svoje ciljeve. Sve to znamo, ali padamo nemilice u zaborav, vrijeđajući jedni druge. 

Razumljivo je da čovjek zna koristiti drugog čovjek kako bi na njemu zadovoljio svoju agresiju, pričinio mu bol, ponizio ga….Razumljivo je i da se agresija  obično hvata za neku provokaciju, ili se stavlja u službu neke zamisli. Međutim ono što je razumljivo ne znači da je dobro i prihvatljivo. Agresija je strahovita prepreka kulturi. Obrana od iste može unesrećiti isto kao i agresija. Navedeno bi se moglo dovesti u korelaciju sa današnjim sportom kada okolnosti koje nameće dominantni poredak vrijednosti i strategija globalnog društva forsiraju vrhunski profesionalni sport, nauštrb njegovanja drugih elemenata tjelesne kulture i  tada se nameće pitanje čemu sve to služi, ako ne, prije svega, prestižu vladajućih društvenih struktura i zadovoljavanju njihovih potreba.

Imati svoje stavove, zastupati, biti dosljedan sebi  su riječi koje se mogu staviti kao epigraf čitave filozofije morala. I to je potrebno, ali pritom treba biti svjestan koliko naši ciljevi odgovaraju našoj osobnosti, koliko su oslobođeni od utjecaja sa strane i sa kojom snagom ostvarujemo svoju težnju, zasnovanu na sebi samom, ni od koga propisanu, ni od koga nametnutu i ničim sugeriranu ili barem sa zdravim granicama jer svi smo mi danas ovisni o nekome ili nečemu. I kad vidim, primjera radi palac dole za predsjedničkog kandidata i gotovo da osjetim mržnju ne  uzvraćam istom mjerom jer razum kaže- svatko ima pravo na svoje mišljenje, svoje stavove. Samo argumentima mogu i želim pobiti to što vidim i što mi se ne sviđa. To je tada moja politička kultura i moja razina svijesti. Samo su razum i kontrolirana emocija ti koji trebaju djelovati. To što taj razum ne dolazi od kuda bi trebao i od kojih očekujemo je zapravo ono što nas baca u emocionalnu komponentu od koje smo i sačinjeni, a s tim i u emocionalnu dezorijentiranost je ipak neko drugo pitanje iznad koje se čovjek treba izdići, a ne postati mehanizam manipulacije.

Čini se da više nije ni  pitanje jesmo li mi u stanju bilo što napraviti, već je pitanje što učiniti sa nezadovoljstvom i kako ga artikulirati. U svemu ovome stalno si i potvrđujemo  kako ni institucije sustava, ni mi, kao pojedinci nemamo pojma što je to politička kultura, kako se stječe, uči. Izostaju  jasno oblikovani stavovi prema onima koji donose odluke, ali i prema nam samima. Nitko nas nije učio političkoj socijalizaciji i političkoj kulturi, ali postoji nešto što se zove inteligencija, učenje iz iskustva u kojem paziš  da se povijest ne ponavlja i da ne ponavljaš iste greške. I sve je zapravo savršeno jasno, poput kristalnih klasa koje spajamo u jedan kristalografski sustav, ali to jasno ne dopire.

Povezano:
Nastavi pregledavati

Kolumne

Plenkoviću javi se, tko je Jelenića predložio za glavnog državnog odvjetnika ?

Published

Prije 20 sati

on

19. veljače 2020.

Dodao

Piše: Pero Kovačević

Glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić uvjerava javnost da masoni nisu tajno društvo već udruga građana. Ide i korak dalje pa za N1 televiziju kaže kako je ušao u masonsku ložu:

“Moj prijatelj me je pitao… U jednu ruku, s obzirom da je geslo da samo ugledni ljudi mogu postati članovi masonske lože, moram priznati da mi je u tom trenutku to s jedne strane imponiralo da je netko prepoznao moju stručnost, moj rad i profesionalno zalaganje i da na taj način mogu doprinijeti radu udruge koja se zalaže za boljitak u društvu, u zajednici, počevši od obitelji, okruženja u kojem živite, od Republike Hrvatske, odnosno domovine.

Naravno Jelenić ne pomišlja dati ostavku. Postavljam pitanje Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade što kaže na činjenicu da je Jelenić u masone primljen sredinom ožujku 2018., a na dužnost glavnog državnog odvjetnika je imenovan sredinom travnja 2018??

Tko je u biti predložio Jelenića za glavnog državnog odvjetnika? Je li činjenica ulaska Jelenića u masone bila uvjet za imenovanje? Smijete li ga smijeniti?

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Pero Kovačević objasnio Plenkoviću što je suverenizam

Published

Prije 4 dana

on

16. veljače 2020.

Dodao

Piše: Pero Kovačević

Plenkoviću, evo što je suverenizam, a što Bruxelles i BORG grupa…

Na pisanje ove kolumne ponukala me jučerašnja izjava Andreja Plenkovića “da nema suverenističkije stranke od HDZ-a“. Naravno da mi je cilj odgovoriti mnogim koji uzimaju medijski prostor i govore o suverenizmu riječima Andreja Plenkovića,Dubravke Šujice i njegovih „poklonika“.

Plenkoviću, reći ću vam u najkraćim crtama i na najjednostavniji način što je to danas suverenizam i za što se mi zalažemo. Suverenizam znači svoj novac (dok ne odlučimo drukčije), neovisno pravosuđe, uređen pravni sustav, uređeno gospodarstvo, funcionalno uređena vojska, i opći (nacionalni) interes svih građana Hrvatske.

Cilj nam je da Hrvatski sabor donosi zakone u interesu hrvatskog čovjeka, ne u korist interesnih skupina i raznoraznih lobija. To znači da će se ovršni zakon donijeti u interesu hrvatskih građana, a ne ovršne mafije, da će se zakoni iz područja poljoprivrede donositi u interesu hrvatskih poljoprivrednika, a ne u korist agromafije i raznih kapitalističkih korporacija.

Suverenizam znači da će prijedloge zakona raditi najstručniji ljudi u Hrvatskoj, a ne “Borg grupa” ili lobisti interesnih skupina, da će institucije pravne države biti neovisne , stručne i profesionalne.
Jedan od najvažnijih ciljeva nam je stvoriti održivo gospodarstvo, to je jedini način da zadržimo mlade, pametne i školovane ljude, jer samo su oni budućnost našeg naroda i hrvatske države.

U Europskom parlamentu naši zastupnici Ruža Tomašić zalaže se za donošenje odluka u čijem su fokusu dobrobit i interesi hrvatskog naroda i hrvatske države, a ne raznih elitističkih grupa koje rade za tobožnje „nadnacionalne“ interese.

Cilj nam je ponovo osvijestiti važnost rada, razvijanje radne etike, rast potražnje i plaća unutar naših granica. Naši zastupnici neće ići u Bruxellles po svoje mišljenje, već će postupati u interesu hrvatskih građana i hrvatskih gospodarskih interesa. Bit će tamo za njih, a ne zbog sebe.

Eto, koliko su istinite riječi Andreja Plenkovića : “da nema suverenističkije stranke od HDZ-a“.
Njegov HDZ očito nije!?

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Odluka Ustavnog suda o pravu istospolnih partnera na udomjavanje je protuustavna

Published

Prije 2 tjedna

on

8. veljače 2020.

Dodao

Piše: Pero Kovačević

Zamolio me veći broj naših hrvatskih građana da načinim kratku ustavnopravnu analizu zadnje presedanske odluke Ustavnog suda Hrvatske kojim je Ustavni sud priznao pravo istospolnim partnerima na udomljavanje.

Nakon izvršene analize utvrdio sam da je presedanska odluka Ustavnog suda Hrvatske o pravu istospolnih partnera na udomljavanje protuustavna. Zašto to tvrdim. Krenimo redom od nadležnosti i ovlasti Ustavnog suda, definicije odnosno pojma udomiteljstva,udomiteljske obitelji, udomljavanja djece do obitelji. Nadležnost Ustavnog suda Ustavni sud Republike Hrvatske: • odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom – Ustavni sud ukinut će zakon (ili pojedine njegove odredbe) ako utvrdi da je neustavan (v. članak 125. alineju 1. i članak 126. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske te Odjeljak IV. (članci 35. do 61.) Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske) Udomiteljstvo Udomiteljstvo je oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se korisniku (djetetu ili odrasloj osobi) osigurava smještaj i skrb u udomiteljskoj obitelji. Udomiteljska obitelj osigurava stanovanje, prehranu, čuvanje, odgoj, brigu o zdravlju i obrazovanju te druge potrebe korisnika. Smještaj u udomiteljsku obitelj prepoznat je kao prirodniji i humaniji oblik skrbi u odnosu na smještaj u ustanovu, budući da se temelji na načelima obiteljskog okruženja, održivosti socijalnih veza i uključenosti samog korisnika. Udomiteljska obitelj korisnika prihvaća kao svojeg člana, korisnik dobiva osjećaj pripadnosti obitelji, te se stoga u novije vrijeme teži smještavanju korisnika upravo u udomiteljske obitelji.

Udomiteljska obitelj je obitelj koja ima dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a čine je udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu. Udomljavanje djece Djeca koja se smještavaju u udomiteljske obitelji najčešće su djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi – djeca bez roditelja, djeca koju roditelji zanemaruju ili zlorabe roditeljske dužnosti, djeca žrtve obiteljskog nasilja, te djeca s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem.

Obitelj Obitelj je osnovna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga krvnih srodnika, u kojoj se sjedinjuju biološko-reproduktivne, ekonomske i odgojne funkcije. Obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece. Obitelj mogu sačinjavati i članovi koji nisu nužno u krvnom srodstvu, primjerice prilikom usvajanja djece. U obitelj pripadaju: roditelji, djeca, unuci, djedovi i bake, tj. svi koji su rođeni u obitelji i svi koji su postali članovi obitelji preko sklapanja braka. Muškarac i žena s jednim ili više djece predstavljaju tzv. nuklearnu obitelj, koja se često ugrađuje u veće “molekule” tzv. proširene obitelji.

Zaključno Ustavni sud Hrvatske nema zakonodavne ovlasti, nije nadležan niti ovlašten propisivati zakonske odredbe što je u svojoj odluci o priznavanju prava istospolnih partnera na udomljavanje učinio. Poseban je pravni paradoks taj što Ustavni sud u izreci odluke zapravo utvrđuje da je Zakon o udomiteljstvu ustavan,te ne ukida i ne stavljanja van snage niti jednu osporenu odredbu Zakona o udomiteljstvo. Nakon ovog pravnog paradoksa Ustavni sud si protuustavno uzima pravo zakonodavca te u biti priznavajući pravo isotospolnim partnerima na udomljavanje djece uzima ulogu Hrvatskog sabora. Naravno da Ustavni sud nije zakonodavac i stoga je protustavna odluka o priznavanju prava isotospolnim partnerima na udomljavanje djece. Daljni, vrlo opasan pravni pradoks je taj što Ustavni sud ,u biti, skrb o djeci u udomiteljstvu drži javnom uslugom odnosno poduzetničkim pravom te onda izvodi pravo istospolnim partnerima na udomiteljstvo.

Jedino pravno rješenje da Hrvatski sabor ospori ovu prtustavnu odluku Ustavnog suda je taj da dade autentično tumačenje odredbi Zakona o udomiteljstvu tko ima pravo na udomljavanje i pod kojim uvjetima.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije