Povezite se

Kolumne

Čim netko uskrsne na političkoj sceni koji ne odgovara onom drugom, probude su duhovi

Objavljeno

-

Piše: Snježana Nemec

Razumljivo je da čovjek zna koristiti drugog čovjek kako bi na njemu zadovoljio svoju agresiju, pričinio mu bol, ponizio ga….Razumljivo je i da se agresija  obično hvata za neku provokaciju, ili se stavlja u službu neke zamisli. Međutim ono što je razumljivo ne znači da je dobro i prihvatljivo. Agresija je strahovita prepreka kulturi. Obrana od iste može unesrećiti isto kao i agresija.

Čim netko uskrsne na političkoj sceni koji ne odgovara onom drugom, probude se duhovi i predizborna scena postaje do gadljivosti prepuna sapunjave stvarnosti i likova, u kojoj, svekrve, punice, pokoja zla maćeha kuju planove, saveze……Nije to rezervirano samo za naš prostor da si ne laskamo, ali kod nas je uvijek isti modus operandi, ponaprije prouzročen nerasčišćenom prošlošću koja nam je zakačena za ramena i koja pred svake izbore prelazi u paranoidnu šizofreniju od koje svi obolijevaju. 

Dominantna, gotovo totalitarna kultura sukoba prisutna je stalno, samo je pitanje  kada će je neki okidač probuditi i ponovno pokazati kako se ubija razum.  Jesu  li on/ ona desničari, primitivci, glupani, ustaše, fašisti koje „lijevi umnici“ etiketiraju i  koje bi valjda trebalo  smjestit na neku hrvatsku Spinalognu? Jesu  li on /ona ljevičari koje „desničari“ etiketiraju i koji bi vlastitu mater prodali za neku bolju budućnost, koji svaku kritiku na vlastiti račun smatraju napadom na slobodu izražavanja, verbalnim terorom, govorom mržnje, i koji kao da su u najmanju ruku s podebljanom kožom, na vlastitu inicijativu poslani na Zemlju, u ulozi sakupljača osuda.

A nema više ni na našoj ni na svjetskoj političkoj sceni ni ljevičara i desničara. Postoje samo natruhe nečega što je nekada postajalo i imalo svoj definiciju i svoje ciljeve. Smisao podjele na političku ljevicu i desnicu gubi se u povijesnoj zbilji. I jedna i druga politička opcija, ako želi polučiti pozitivan izborni rezultat, mora u svojim programima koketirati sa svim segmentima društva putem predizbornih obećanja. Osvajanje političke vlasti stoga ostaje smisao, ali i cilj političke borbe. Ljevica i desnica u političkom smislu zapravo ne postoje. 

No mi se krvimo, etiketiramo, vrijeđamo ponavljamo jedne te iste riječi i fraze, ne razumijevajući navedeno. Zaboravljajući kako funkcioniranje na bipolarnom principu crno- bijelo nije dobro.A zbog čega? Zbog ekonomske i političke manipulacije, koja ima zadatak stvoriti prednost u odnosu na druge ljude i ostvariti svoje ciljeve. Sve to znamo, ali padamo nemilice u zaborav, vrijeđajući jedni druge. 

Razumljivo je da čovjek zna koristiti drugog čovjek kako bi na njemu zadovoljio svoju agresiju, pričinio mu bol, ponizio ga….Razumljivo je i da se agresija  obično hvata za neku provokaciju, ili se stavlja u službu neke zamisli. Međutim ono što je razumljivo ne znači da je dobro i prihvatljivo. Agresija je strahovita prepreka kulturi. Obrana od iste može unesrećiti isto kao i agresija. Navedeno bi se moglo dovesti u korelaciju sa današnjim sportom kada okolnosti koje nameće dominantni poredak vrijednosti i strategija globalnog društva forsiraju vrhunski profesionalni sport, nauštrb njegovanja drugih elemenata tjelesne kulture i  tada se nameće pitanje čemu sve to služi, ako ne, prije svega, prestižu vladajućih društvenih struktura i zadovoljavanju njihovih potreba.

Imati svoje stavove, zastupati, biti dosljedan sebi  su riječi koje se mogu staviti kao epigraf čitave filozofije morala. I to je potrebno, ali pritom treba biti svjestan koliko naši ciljevi odgovaraju našoj osobnosti, koliko su oslobođeni od utjecaja sa strane i sa kojom snagom ostvarujemo svoju težnju, zasnovanu na sebi samom, ni od koga propisanu, ni od koga nametnutu i ničim sugeriranu ili barem sa zdravim granicama jer svi smo mi danas ovisni o nekome ili nečemu. I kad vidim, primjera radi palac dole za predsjedničkog kandidata i gotovo da osjetim mržnju ne  uzvraćam istom mjerom jer razum kaže- svatko ima pravo na svoje mišljenje, svoje stavove. Samo argumentima mogu i želim pobiti to što vidim i što mi se ne sviđa. To je tada moja politička kultura i moja razina svijesti. Samo su razum i kontrolirana emocija ti koji trebaju djelovati. To što taj razum ne dolazi od kuda bi trebao i od kojih očekujemo je zapravo ono što nas baca u emocionalnu komponentu od koje smo i sačinjeni, a s tim i u emocionalnu dezorijentiranost je ipak neko drugo pitanje iznad koje se čovjek treba izdići, a ne postati mehanizam manipulacije.

Čini se da više nije ni  pitanje jesmo li mi u stanju bilo što napraviti, već je pitanje što učiniti sa nezadovoljstvom i kako ga artikulirati. U svemu ovome stalno si i potvrđujemo  kako ni institucije sustava, ni mi, kao pojedinci nemamo pojma što je to politička kultura, kako se stječe, uči. Izostaju  jasno oblikovani stavovi prema onima koji donose odluke, ali i prema nam samima. Nitko nas nije učio političkoj socijalizaciji i političkoj kulturi, ali postoji nešto što se zove inteligencija, učenje iz iskustva u kojem paziš  da se povijest ne ponavlja i da ne ponavljaš iste greške. I sve je zapravo savršeno jasno, poput kristalnih klasa koje spajamo u jedan kristalografski sustav, ali to jasno ne dopire.

Kolumne

Preko noći smo konačno dočekali digitalizaciju javne uprave i javnih sužbi, trebale su nam izvanredne okolnosti

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Pandemija se već itekako odrazila na naš svakodnevni život, kako privatni tako i poslovni. Tako se u Hrvatskoj dogodilo čudo neviđeno, državna administracija i javne službe odjednom mnogo toga može odraditi putem interneta, običnim mailom, a ne kao prije obilaženjem šaltera i čekanjem u redovima.

Kao što je povijesni presedan da je u Hrvatskoj već dugo vremena niz Vlada laprdalo o tome da će baš oni, baš njihova Vlada digitalizirati javnu upravu i javne službe. Naravno, godinama su to bila puka i lažna izborna obećanja, sve je išlo pretraljavo i sporo, jer joj se i birokracija odupire, a očito i sama vlast odupirala digitalizaciji.

I onda dođe pandemija korona virusa i odjednom se sve može digitalno, svi prešli na internet, na e-mailove, samo da se ne dolazi fizički u institucije ili da se to svede na što je moguće manju mjeru. Ustrojavaju se i informatički prate nove evidencije, zahtjevi se podnose elektronički itd.., sve preko noći postaje moguće. Znači, može se sve, ali u nas je očito i za ubrzavanje digitalizacije trebale izvanredne okolnosti da se konačno priključimo državama 21.stoljeća.

Znači vlasti su jednostavno mogle riješiti pitanje popisa birača,spriječiti glasovanje mrtvih, dvostruko glasovanje, ali nisu to htjele. Vlasti su mogle jednostavno provjeriti broj potpisa referendumskih inicijativa. Mogle su ali nije to odgovaralo Andreju Plenkoviću i tadašnjem njegovom pulenu Lovri Kuščeviću te su proglasili preko 400 tisuća hrvatskih državljana da su nepismeni.

Jednako tako su jednostavno mogli utvrditi broj stanovnika Vukovara, posebno u vezi dvojezičnosti i broja Srba, ali nisu to htjele jer nije odgovaralo njihovom koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu. Naravno mnoge stvari nam postaju jasnim i dolazimo do odgovora tko je u biti spriječavao digitalizaciju javne uprave i javnih službi. Spriječavale su to vlasti, vlade HDZ-a i SDP-a jer im je to odgovaralo.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Željko Sačić: O vjerskim slobodama u nas, u doba “Corone” !

Published

on

Piše: Željko Sačić

Za prekid ove, aktualne represije nad vjernicima u Hrvatskoj, dakle za zadovoljenje njihove nasušne duhovne, vjerničke potrebe hrvatskih ljudi u ovim teškim vremenima pandemične krize, po mojem mišljenju treba samo malo više “dobre volje” i razumijevanja Stožera.

Naime, već sad smo, svi mi, u ovih dva tjedna, naučili, i koliko toliko se prilagodili životu u “karanteni”, sa donedavno, nezamislivim ograničenjima naših prava, sloboda i uobičajenog načina života. No, hvala Bogu i sad idemo, (u strogo kontroliranim uvjetima, poštujući propisana pravila) u ljekarne, pekarnice, na benzinske, u banke, još značajnije u velike trgovačke lance( Konzum, Pevex, Spar, Lidl, Kaufland.. itd.) trgovine građ.materijalom. Uskoro, možda već i od sutra, prekosutra, na “zelene” tržnice ..Dakle, učinili smo si život ipak malo lakšim i omogućili svakodnevno golo preživljavanje , dostupnost hrane, drugih potrepština, namirnica.

S druge strane, i u tim uvjetima rade, proizvode, djeluju naši gospodarski subjekti, mala ili veća poduzeća, brti, OPG.., sa puno ljudi u halama, uz poštivanje ovih strogih pravila.

Na kraju, i Sabor RH sada funkcionira u sličnim uvjetima ( hm…, možda su oni već stekli – “imunitet krda?). Zato sam mišljenja da se može iznaći način, model, u suradnji sa HBK(i drugim vjerskim zajednicama, ako to žele njihovi vjernici) za prikazivanje nedeljne Svete Mise, u nekoj, za takvu sada posebnu prigodu, primjerenoj, crkvi. (U Zagrebu, nakon katastrofalnog potresa, npr. u Crkvi Sveta Mati Slobode) I to uz poštivanje svih tih uvjeta, i isključivo za zdrave ljude, vjernike, nerizične. Pa, ako je nužno, i uz neke dodatne uvjete.., npr. mjerenje temp. tijela na ulazu u Bogomolje, crkve. Nije nikakav problem za potrebe HBK u Hrvatskoj izgraditi ni poseban, interni sustav “e- vjerničke, lokalne, propusnice”, radi uvida i obavijesti vjernika o fizičkoj popunjenosti pojedine crkve u nekom mjestu,gradu,općini. No, ako ih i dođe više nego što fizički stane( u razmaku) u konkretnu crkvu, uz Božju pomoć i utjehu, po uputi svećenika, vratiti će se svojim kućama i pratiti Sv.Misu, posredstvom TV-a, ili ostati u molitvi, uz distancu i zaštitu na crkvenom dvorištu ..

Eto ..tako bi ja, dok se korona ne širi rapidno, eksponencijalno i dok ne raste broj mrtvih kao i na respiratorima ili u samoizolaciji, te dok raste broj samoizlječenih. Jer, kako nas Krist uči, “nije sve u kruhu”, čovjeku je potrebna i duhovna hrana, što je alternativa, (ako ipak potraje). . ..Katakombe?

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Zašto Vada konačno ne krene u punu revitalizaciju hrvatske poljoprivrede !?

Published

on

Piše: Pero Kovačević

Vlada je konačno, shvatila da je nužno krenuti sa mjerama za proizvodnju hrane i revitalizaciju hrvatske poljoprivrede. U zadnjem paketu mjera za pomoć gospodarstvu, Vlada je djelomično prihvatila moje prijedloge mjera za revitalizaciju hrvatske poljoprivrede i proizvodnju hrane.

Vlada je odlučila da će u cilju očuvanja poljoprivredne proizvodnje svim javnim naručiteljima – vojsci, policiji, bolnicama i sl. – predlaže da minimalno 60 posto poljoprivrednih proizvoda mora biti naručeno od domaćih proizvođača, a izaći će se i ususret mljekarima na način da će Vlada svim mljekarima otkupiti sve tržišne viškove. Naravno da su ove mjere nedovoljne. Što se čeka sa ostalim mjerama iz mojeg prijedloga, nije mi jasno, nema se što čekati. Nema se što čekati!

Hrvatska, u ovom trenutku ima više od 400.000 hektara nekorištenog poljoprivrednog zemljišta, koje bi se u razmjerno kratkom roku moglo početi obrađivati ili koristiti za proizvodnje hrane. Hrvoje Kutnjak s zagrebačkog Agronomskog fakulteta kaže:

“Procjeni li se da je po glavi stanovnika potreban jedan kvadratni metar oranice dnevno, odnosno da jedan hektar može prehraniti 27 osoba kroz cijelu godinu“, prema ovoj procjeni odnosno preliminarnoj računici , sa ovom površinom od preko 400.000 hektara potencijalno bi se moglo prehraniti gotovo 11 milijuna ljudi godišnje”.

Pitate me što nam je činiti, što Vlada treba napraviti da opet bili zemlja prizvodnje hrane.

Odgovor je jednostavan, trebaju učiniti ono što su propustili učiniti kako bi spriječili krah domaće prizvodnje hrane. Poduzimao sam niz zakonski inicijativa, kao saborski zastupnik, da se revitalizira hrvatska poljoprivreda i spasi od propasti. Sve Vlade HDZ-a i SDP-a su ih odbili i dali svoj pun negativan doprinos današnjem stanju u hrvatskoj poljoprivredi.

Vlada odmah bez odlaganja treba provesti slijedeće mjere za revitalizaciju hrvatske poljoprivrede i omogućavanje prizvodnje hrane:

a) provesti bilaciranje poljoprivrednih proizvoda te jednostavno i brzo utvrditi godišnje potrebe Hrvatske za poljoprivrednim proizvodima po količinama i vrstama; b) utvrditi koliko od potrebnih godišnji potreba Hrvatske za poljoprivrednim proizvodima, Hrvatska samostalno godišnje proizvede,a koliko uveze: c) odrediti nositelje poljoprivredne prizvodnje po županijama( nositelji količine i vrstu rarađuju sa OPG-ima na svom području) i na temelju bilanciranja potreba Hrvatske odrediti količine i vrstu poljprivredne proizvodnje koje će se prizvoditi; d) utvrditi obvezu otkupa proizvedenih poljoprivrednih proizvoda od nositelja poljoprivredne prizvodnje o d strane dražave i trgovačkih lanaca; e) zakonski prisiliti trgovačke lance( za vrijeme izvanrednog stanja i poslije) na obvezu da najmanje 60% poljoprivrednih prizvoda moraju nabavljati od domačih prizvođača .

Eto, to bi najkraće rečeno trebalo odmah raditi, spriječiti da sutra ne budemo gladni i ponovno revitaliziramo domaću prizvodnju hrane. Podmirimo iz vlastite prizvodnje sve godišnje potrebe za hranom i poljoprivrednim proizvodimo te osposobimo poljoprivredu za izvoz hrane.

Postavlja se pitanje zašto Vlada izbjegava poduzeti predloženi set mjera za revitalizaciju hrvatske poljoprivrede i pokretanje proizvodnje hrane. Štiti li Vlada i dalje agromafiju, uvozničke lobije i velike trgovačke lance koji su bacili hrvatsku poljoprivredu na koljena, naravno zajedno sa Vladam HDZ-a i SDP-a?

Hvale su vrijedne mjere za pomoć gospodarstvu i sačuvanje radnih mjesta, država će se za njihovo provedbu morati zadužiti, a sve to ćemo mi svi na kraju otplaćivati. Zar ne!? Tim više svi skupa trebamo stisnuti Vladu da krene sa pravim mjerama za revitalizaciju hrvatske poljoprivrede. Zaorimo hrvatska polja i uništimo agromafiju i uvozničke lobije, sad nam je to jedinstvena prilika.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije