Povezite se

Kolumne

Čim netko uskrsne na političkoj sceni koji ne odgovara onom drugom, probude su duhovi

Objavljeno

-

Piše: Snježana Nemec

Razumljivo je da čovjek zna koristiti drugog čovjek kako bi na njemu zadovoljio svoju agresiju, pričinio mu bol, ponizio ga….Razumljivo je i da se agresija  obično hvata za neku provokaciju, ili se stavlja u službu neke zamisli. Međutim ono što je razumljivo ne znači da je dobro i prihvatljivo. Agresija je strahovita prepreka kulturi. Obrana od iste može unesrećiti isto kao i agresija.

Čim netko uskrsne na političkoj sceni koji ne odgovara onom drugom, probude se duhovi i predizborna scena postaje do gadljivosti prepuna sapunjave stvarnosti i likova, u kojoj, svekrve, punice, pokoja zla maćeha kuju planove, saveze……Nije to rezervirano samo za naš prostor da si ne laskamo, ali kod nas je uvijek isti modus operandi, ponaprije prouzročen nerasčišćenom prošlošću koja nam je zakačena za ramena i koja pred svake izbore prelazi u paranoidnu šizofreniju od koje svi obolijevaju. 

Dominantna, gotovo totalitarna kultura sukoba prisutna je stalno, samo je pitanje  kada će je neki okidač probuditi i ponovno pokazati kako se ubija razum.  Jesu  li on/ ona desničari, primitivci, glupani, ustaše, fašisti koje „lijevi umnici“ etiketiraju i  koje bi valjda trebalo  smjestit na neku hrvatsku Spinalognu? Jesu  li on /ona ljevičari koje „desničari“ etiketiraju i koji bi vlastitu mater prodali za neku bolju budućnost, koji svaku kritiku na vlastiti račun smatraju napadom na slobodu izražavanja, verbalnim terorom, govorom mržnje, i koji kao da su u najmanju ruku s podebljanom kožom, na vlastitu inicijativu poslani na Zemlju, u ulozi sakupljača osuda.

A nema više ni na našoj ni na svjetskoj političkoj sceni ni ljevičara i desničara. Postoje samo natruhe nečega što je nekada postajalo i imalo svoj definiciju i svoje ciljeve. Smisao podjele na političku ljevicu i desnicu gubi se u povijesnoj zbilji. I jedna i druga politička opcija, ako želi polučiti pozitivan izborni rezultat, mora u svojim programima koketirati sa svim segmentima društva putem predizbornih obećanja. Osvajanje političke vlasti stoga ostaje smisao, ali i cilj političke borbe. Ljevica i desnica u političkom smislu zapravo ne postoje. 

No mi se krvimo, etiketiramo, vrijeđamo ponavljamo jedne te iste riječi i fraze, ne razumijevajući navedeno. Zaboravljajući kako funkcioniranje na bipolarnom principu crno- bijelo nije dobro.A zbog čega? Zbog ekonomske i političke manipulacije, koja ima zadatak stvoriti prednost u odnosu na druge ljude i ostvariti svoje ciljeve. Sve to znamo, ali padamo nemilice u zaborav, vrijeđajući jedni druge. 

Razumljivo je da čovjek zna koristiti drugog čovjek kako bi na njemu zadovoljio svoju agresiju, pričinio mu bol, ponizio ga….Razumljivo je i da se agresija  obično hvata za neku provokaciju, ili se stavlja u službu neke zamisli. Međutim ono što je razumljivo ne znači da je dobro i prihvatljivo. Agresija je strahovita prepreka kulturi. Obrana od iste može unesrećiti isto kao i agresija. Navedeno bi se moglo dovesti u korelaciju sa današnjim sportom kada okolnosti koje nameće dominantni poredak vrijednosti i strategija globalnog društva forsiraju vrhunski profesionalni sport, nauštrb njegovanja drugih elemenata tjelesne kulture i  tada se nameće pitanje čemu sve to služi, ako ne, prije svega, prestižu vladajućih društvenih struktura i zadovoljavanju njihovih potreba.

Imati svoje stavove, zastupati, biti dosljedan sebi  su riječi koje se mogu staviti kao epigraf čitave filozofije morala. I to je potrebno, ali pritom treba biti svjestan koliko naši ciljevi odgovaraju našoj osobnosti, koliko su oslobođeni od utjecaja sa strane i sa kojom snagom ostvarujemo svoju težnju, zasnovanu na sebi samom, ni od koga propisanu, ni od koga nametnutu i ničim sugeriranu ili barem sa zdravim granicama jer svi smo mi danas ovisni o nekome ili nečemu. I kad vidim, primjera radi palac dole za predsjedničkog kandidata i gotovo da osjetim mržnju ne  uzvraćam istom mjerom jer razum kaže- svatko ima pravo na svoje mišljenje, svoje stavove. Samo argumentima mogu i želim pobiti to što vidim i što mi se ne sviđa. To je tada moja politička kultura i moja razina svijesti. Samo su razum i kontrolirana emocija ti koji trebaju djelovati. To što taj razum ne dolazi od kuda bi trebao i od kojih očekujemo je zapravo ono što nas baca u emocionalnu komponentu od koje smo i sačinjeni, a s tim i u emocionalnu dezorijentiranost je ipak neko drugo pitanje iznad koje se čovjek treba izdići, a ne postati mehanizam manipulacije.

Čini se da više nije ni  pitanje jesmo li mi u stanju bilo što napraviti, već je pitanje što učiniti sa nezadovoljstvom i kako ga artikulirati. U svemu ovome stalno si i potvrđujemo  kako ni institucije sustava, ni mi, kao pojedinci nemamo pojma što je to politička kultura, kako se stječe, uči. Izostaju  jasno oblikovani stavovi prema onima koji donose odluke, ali i prema nam samima. Nitko nas nije učio političkoj socijalizaciji i političkoj kulturi, ali postoji nešto što se zove inteligencija, učenje iz iskustva u kojem paziš  da se povijest ne ponavlja i da ne ponavljaš iste greške. I sve je zapravo savršeno jasno, poput kristalnih klasa koje spajamo u jedan kristalografski sustav, ali to jasno ne dopire.

Povezano:
Nastavi pregledavati

Kolumne

Ostaje Ministarstvo hrvatskih branitelja

Published

Prije 12 sati

on

13. srpnja 2020.

Dodao

Piše: Pero Kovačević

Veseli me činjenica da je Andrej Plenković shvatio da bi ukidanje Ministarstva hrvatskih branitelja i njegovo pripajanja Ministarstvu obrane bila loša odluka. Odluka sa nesagledivo štetnim posljedicama. Oslabio bi Ministarstvo obrane, a jednako tako dao lošu poruku o skrbi za branitelje i članove njihovih obitelji.

Drago mi je što smo uspijeli i sačuvali Ministarstvo hrvatskih branitelja i prvi ukazali na štetne posljedice odluke o ukidanju Ministarstva hrvatskih branitelja. Argumentirano i stručno sam nastojao ukazati premijeru zašto mu je ta odluka loša i štetna.

Vesli me činjenica da Andrej Plenković počinje prihvaćati stručne, argumentirane i dobronamjerne polemike, nadam se da će mu stručne podloge i donošenje odluka na njima obilježiti novi mandat. Svim koji su me kritizirali da samo pišem o tom problemu, a ništa ne činim, poručujem da mi je drago što su se prevarili, posebice onima što ne žele prihvatiti činjenice i argumente.

Javna riječ, utemeljena na argumentima ima svoju snagu. Hvala svima koji ste me podržali, zajedno smo jači.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Kako je i zašto ustrojeno Ministarstvo hrvatskih branitelja

Published

Prije 3 dana

on

11. srpnja 2020.

Dodao

Piše: Pero Kovačević

Ponukan raspravama o tome treba li nam ili ne Ministarstvo branitelja, ukratko ću vas podsjetiti kad je i zašto ustrojeno Ministarstvo hrvatskih branitelja. Što je bio cilj i svrha ustrojavanja Ministarstva.

Naime, u pravo sam po nalogu predsjednika Tuđmana, ministra Gojka Šuška, potpredsjednice Vlade gospođe Ljerke Mintas Hodak i generala Janka Bobetka radio na neposrednom ustrojavanju Ministarstva hrvatskih branitelja i u studenom 1997. godine priredio Promemoriju – elaborat za pokojnog predsjednika Tuđmana o razlozima i potrebi ustrojavanja Ministarstva hrvatskih branitelja. Sastavni dio tog elaborata bio je i sam ustroj ministarstva. Predsjednik Tuđman je prihvatio elaborat i krenulo se u provedbu odnosno samo ustrojavanje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

Naime, naziv ministarstva logično je bio istovjetan Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koji je Hrvatski sabor jednoglasno donio u prosincu 1997. godine. Kratko rečeno, osnovna zadaća i cilj ustrojavanja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata bila je provedba Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Naime, uporedno s ustrojavanjem ministarstva izradili smo i donesen je i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Zakon u kojim su na jednom mjestu bila kodificirana sva prava. Početna nakana je bila da ministarstvo djeluje od 4-8 godina dok se ne riješe tada nagomilani problemi i nakon toga preraste u državnu upravnu organizaciju.

Početak djelovanja Ministarstva branitelja: ožujak 1998. Predsjednik Tuđman je držao, kao što je u elaboratu bilo naznačeno da se Ministarstvo obrane i HV nakon završetka Domovinskog rata trebaju posveti svom temeljnom djelokrugu i nadležnosti u preustroju i pitanjima obrane i da ne bave pitanjima skrbi o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji jer to nije njihova zadaća. Sukladno tome Ministarstvo je ustrojeno u prosincu 1997. godine kad je i donesen Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Ministarstvo je započelo je s djelovanjem u ožujku 1998. predsjednik Tuđman je 19. prosinca 1997. za prvog ministra hrvatskih branitelja imenovao legendarnog dr. Juraja Njavro. Tada sam obnašao dužnost pomoćnika ministra dr. Juraja Njavre, a nakon toga i dužnost vd ministra 9 mjeseci, kad je dr Njavro imao srčani udar. Sjedište ministarstva je bilo u Zagrebu na lokaciji Park Stara Trešnjevka 4, ustroj na terenu pratio je ustroj Ministarstva obrane i MUP-a.

ZAKLJUČNO

Prema tome, ukoliko se i kad steknu uvjeti , a sad sigurno nisu stečeni da se ukine Ministarsvo hrvatskih branitelja nije logično da se djelokrug poslova i nadležnost Ministarsva branitelja prebaci u djelokrug Ministarstva obrane.

Što je pravi razlog ukidanja Ministarstva hrvatskih branitelja? Jeli to traže zastupnici nacionalnih manjina? Pravi razlog zna Andrej Plenković, sadašnja obrazloženja im ne drže vodu.

Ucitavanje vijesti

Kolumne

Odkud vam pravo !!!

Published

Prije 7 dana

on

7. srpnja 2020.

Dodao

Piše: Pero Kovačević

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača, pokazat ću vam vrlo zorno na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina.

Treba odmah reći punu istinu.

Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volja birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH. Zastupnici nacionalnih manjina nemaju niti ostvaruju opći politički mandat da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat. Ustavni zakon jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost. Zastupljenost ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor nije definirao pojam zastupljenosti te utvrdio znači li zastupljenost da zastupnik nacionalnih manjina ima opći politički mandat i ako da, kad i pod kojim uvjetima zastupnik nacionalne manjine ostvaruje opći politički mandat, a kad ta zastupljenost znači savjetodavni karakter bez prava općeg političkog mandata. Političkom trgovinom zastupnici nacionalnih manjina uspjeli su u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor ostvariti pravo na izbor osam zastupnika nacionalnih manjina i to – pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor; – pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor; – pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor. – pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.

Što nam pokazuje raščlamba zadnjih održanih parlamentarnih izbora u vezi izbora 8 zastupnika nacionalnih manjina?

Za pripadnike srpske nacionalne manjine ukupno je glasovalo samo 13 565 glasača, svaki birač je imao pravo glasovati za tri predstavnika. Milorad Pupovac je dobio 10.733, Dragana Jeckov je dobila 8.376 glasova, a Boris Milošević je dobio 7.715 glasova. Njih troje je izabrano za zastupnike,a za njih je ukupno glasovalo 10.733 birača. Robert Jankovics je dobio 2.807 glasova, a bio je jedini kandidat i izabran je za zastupnika mađarske nacinalne manjine. Furio Radin je dobio 890 glasova, a bio je jedini kandidat i izabran je za zastupnika mađarske nacinalne manjine. Vladimir Bilej je dobio 1.514 glasova i izabran je za zastupnika češke i slovačke nacinalne manjine. Veljko Kajtazi je dobio 3.745 glasova i izabran je za zastupnika austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine. Ermina Lekaj Prljaskaj je dobila 1.725 glasova i izabrana je za zastupnicu albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine.

Izborni rezultati osam izabranih zastupnika nacionalnih manjina pokazuju i dokazuju da oni nemaju niti su stekli legitiman opći politički mandat da odlučuju o pitanju sastavljanju hrvatske Vlade, izbora hrvatske Vlade, a poglavito da trgovinom imaju pravo na svog ministra kao uvjet da čine vladajuću većinu.

Draga gospođo i gospodo izabrani zastupnici nacinalnih manjina otkud vam pravo da u ime hrvatskog naroda i hrvatskih građana odlučujete o sastavu hrvatske Vlade, da činite vladajuću većinu i određujete svog ministra. Otkud vam pravo kad nemate opći politički mandat. Okud vam pravo da odlučujete u ime hrvatskog naroda i hrvatskih građana. Andreju Plenkoviću, otkud ti pravo da varaš hrvatski narod te radiš većinu sa zastupnicima nacinalnih manjina i izgravaš Ustavni zakon, jer Ustavni zakon jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost.

Zastupljenost ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije