Piše: Ivona Šimunović
Svaki čovjek putuje kroz život sa svojom osobnošću, osobnost koja se mijenja ovisno o nama, ovisno o osobama koje susrećemo i kontakte koje uspostavljamo, ovisno o situacijama s kojima se suočavam.
Poznata su četri „lica“ čovjeka
- Lice kakvo bismo željeli pokazati
- Lice kakvo mislimo da pokazujemo
- Lice kakvo stvarno pokazujemo
- Lice kakvo je doživljeno od strane drugih ljudi
Današnja vremena, društvena i ekonomska situacija u zemlji ali i svijetu više nego ikad pokazuju kontradiktornost čovjeka , čovjeka prema čovjeku, te borbu četiri „lica“. Više nego ikad, do sad susrećemo se sa otužnom činjenicom , da nije bitno kakav si kao osoba i sve ono što u sebi nosiš, kvalitete kao osobe, vještine i kompetencije koje smo kroz obiteljski odgoj, školovanje i osobnu izgradnju stekli, već tko si u društvenoj zajednici,na kojem položaju,kakvog materijalnog statusu, političke opredijeljenosti, koja budući da su političke benificije podložne promjenama, danas si podoban sutra nepodoban, bez obzira na stečene titule, kvalitete i kompetencije.
U ovakvim okolnosti čovjek koji drži do morala, integriteta, dosljednosti i onog stava da je najveći uspijeh osobe u životu, postati i ostati čovijek među ljudima, suočava se sa emocionalnom „burom u sebi koja ga puno puta baci u arenu ljudskih „ vukova“, pogleda li vuk, svoj odraz u vodi, ne vidi u sebi opasnu životinju za druge. Tako je isto i sa takvim osobama, u ogledalu vide ono što žele biti, a ne vide što je stvarnost i njihova istina.
I sama sam se nedavno susrela sa takvim osobama, koji su me uvukle u „ arenu“, pozivajući te tražeći pomoć, uz korištenje prva tri lica, tim „vukova“, koji na van izgledaju usklađeno ali kad se ugase svijetla društvene arene, svaka osoba prezentira svoju priču,svoj stav, svoje mišljenje,osobe koje sjede za istim stolom života a jedni o drugima razmišljaju izgovaraju ružno što me podsjetilo na staru izreku „ najveći neprijatelj ti sjedi za stolom“ te svakim kontaktom sa mnom pokazivale su svoje pravo lice , pokušavajući uporno prikriti, pritajiti želju i nagon iskorištavanja, radi sređivanja si situacije poslovne u kojoj su se našli, a našli su se jer nisu slušali savjete stručnjaka, već laskanje budala , te se poveli što većina koristi da li u poslovnoj ili političkoj sferi,današnjeg vremena, prihvaćaju se podobni a ne sposobni nažalost, sposobni svakim danom svjedoci smo napuštaju zemlju, mnoge sam čula, „ bolje ću biti rob i stranac u tuđoj zemlji nego sve to u svojoj“
U konačnici moje ove priče i situacije i ja sam se susrela sa izrečenim :
„Shvati da su takva vremena, kompetentna jesi sposobna jesi korektna si osoba ali podobna nam nisi“. Da nisam se pripremila već u tijeku cijele situacije i uočila sa kakvim osobama imam posla, vjerojatno bih se kao mnogi šokirala, razljutila, razočarala.
Budući da nisam , samo sam si tim dobila privilegiju u ponovnom životnom susretu, da svakom od tih ljudi, mogu u lice pogledati, nasmijati se čistog obraza, za razliku od njih čiji obraz cijenu ima.
Što se dešava u konačnici, većina njih već kod prvog susreta, „bježala“ je od mene,susreta sa mojim pogledom i izrazom lica, od razgovora i tada shvatite i po ne znam koji put u životu se uvjerite, da diploma i status ne čine čovjeka, te da izgraditi čvrsti integritet u današnjim vremenima ne mogu svi.
U takvim trenutcima, predati se, tj pasti u očaj ili depresiju pokazujemo da smo pobijeđeni, nadjačani…
NE! Upravo suprotno, pokazati prvenstveno sebi, da ako vam netko slomi krilo, nije vam slomio Želju i volju za daljnji let, a nakon toga dati do znanja i takvim osobama s kojima ste se susreli.
S tim automatski, šaljemo i poruku da znamo postavljati kako osobne granice tako i granice prema drugima,do kojih mogu ići, i koliki broj prilika „ pružene ruke“ kod vas imaju tj mogu očekivati.
Okružiti se treba ljudima koji u nama potiču, inspiraciju, motivaciju, pozitivnost, pravednost, dosljednost i vjerodostojnost, radost smijeh, a micati se od emocionalnih vampira .Upitajte se: Da li bi na svoje tijelo obukli prljaju ili čistu odjeću ?
Isto tako imamo izbor u čega ćemo „ obući“ svoje misli, dušu, srce i život!
Izbor je na svima nama, da li ćemo potrudit se biti svoji, bez obzira na društvo, vremena ili ćemo postati dio mase „MASKI“, živjeći u strahu i stalnom oprezu kad će ona pasti, a dok ne padne, gaziti i „ preko živih i mrtvih“ radi osobne koristi, materijalnog blagostanja koje je podložno promjenama, habanju i konačnici i gubitku.
A život je „ kolo sreće koje se okreće“ , danas si gore, sutra dole..a u među prostoru toga, mnogi izgube čovjeka u sebi, ne znajući više koje ih lice sa početka koje navela, vodi kroz život, dok Ego kao suputnik na ramenu sjedi.
„ Posij i uberi sklonost, posij sklonost i uberi naviku, posij naviku i uberi karakter, posij karakter i uberi sudbinu“
Dakle, naša sudbina je u našim rukama. Ako promijenimo svoje navike ( misli, rjeći i djela) možemo postati gospodari svoje sudbine. Ključ promjena nalazi se u našim rukama.
Onog trenutka kad upoznate, borca i dobrog čovjeka u sebi, nema tih „ slabića „ sa više lica , na vani i oko tebe, koji Vas mogu odvesti na krivi put.
I ne zaboravite, koliko god površina mora bila blistavo čista i lijepa, na dnu, u dubini ćete pronaći bogatstvo ili otpad/smeće.
Isto tako je i sa ljudima a u konačnici i sa vama.
