Piše: Z. Horvat

Reklo bi se: krkani su došli na svoje! U Hrvatskoj je krenuo s emitiranjem prvi radio koji pušta isključivo cajke! Zagrebački Radio Extra FM doista ima extra glazbu. Koliko moraš biti neuk, primitivan ili zatucan kada ti se dopadaju stihovi „ispred kuće metar drva, ti si moja ljubav prva“ ili „Oj Vanesa, lepa si k’o stjuardesa“? U Srbiji mediji već likuju jer je u Hrvatskoj javni medijski prostor od nedavno „obogaćen“ šundom koji se kod nas do sada skrivao po disko-klubovima, birtijama ili na privatnim zabavama. Umjesto masovnog bojkota, u metropoli slušatelja kao u priči! Čini se da smo u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj do sada teške milijarde kuna ulagali u propast, ili najblaže rečeno kultura nam je polako na izdahu. Sada se čini da je nagrađena kažnjavanjem! Ubjeđivati nekoga da su cajke teška glupost, teški je gubitak vremena jer će vam svaki krkan uzvratiti sintagmom „o ukusima se ne raspravlja“. Istina, samo što je ovdje u pitanju krajnji neukus, dio kvazi-kulture uvezene s istoka.

Događaju nam se apsurdi. Dobar dio inteligencije u Srbiji hvali i sluša hrvatske izvođače poput Olivera Dragojevića, Miše Kovača, Tedija Spalata, Parnog valjka, Majki, Marine Perazić… Pod zajedničkim nazivnikom za inteligenciju ne treba brkati tajkune, bogate sportaše, tzv. starlete i ostale članove takvog kora. Bogat ne znači biti i obrazovan, kulturan i nacionalno osviješten. Počesto, upravo suprotno. U polumračnim i zadimljenim birtijama po Zagrebu najveći poklonici cajki su pripadnici lažnog jet-seta. Kada sam nedavno sasvim ozbiljno  jednog tajkuna pitao kakvu glazbu sluša i koju je knjigu zadnju pročitao, odgovor je bio: „Slušam gange, a u školskoj knjižnici sam zadnje pročitao „Družbu Pere Kvržice“! Američki sociolozi i psiholozi odavno su definirali standarde po kojima se čovjeka određuje ono što gleda (filmovi), što čita i što sluša(glazba). Onda po pitanju zadnjeg kulturocida stasalog u Zagrebu ne treba trošiti puno teksta. Totalna karnevalizacija ili cirkus hrvatske kulture dobio je novu dizmenziju.

Budući da ponekad „pušem na hladno“, ipak ću  pokušati te strastvene konzumente turo-šunda podsjetiti na neke povijesne činjenice. Koje su zaboravili ili u svojem kroničnom neznanju nisu za njih nikada niti čuli. “Do istrage vaše ili naše” naslov je teksta srbijanskog političara Nikole Stojanovića s početka 20. stoljeća. U tadašnjem žargonu pojam „istraga“ znači nestanak. Iz današnjeg kuta gledanja taj tekst i danas zadobiva agresivnu i prijeteću “nijansu”, posebno nakon Domovinskog rata i neusahlih aspiracija na koncepciju Velike Srbije. Dotični velikosrbin piše: “Hrvati… nisu i ne mogu biti posebna narodnost, ali su na putu da postanu-srpska narodnost. Čitanjem svake srpske knjige, slušanjem svake narodne pesme, pevanjem svake srpske arije, prelazi i atom sveže srpske  kulture u njihov organizam. Ta se borba mora voditi do istrage naše ili vaše. Jedna strana mora podleći“. Ovo je tek jedan od drastičnih primjera kako Srbi politički lideri shvaćaju okruženje u ovom dijelu Europe. U plejadi velikosrpskih huškača nisu uključeni samo Vučić, Vulin, Nikolić, Šešelj, Dačić i ostali likovi. Osim  nebuloza spomenutog Stojadinovića, „Sveto pismo“ današnje četničke elite je „Načertanije“ autora Ilija Garašanina. Svoju pomoć projektu Velike Srbije dao je i jezikoslovac Vuk Stefanović Karadžić u pamfletu „Srbi svi i svuda“, gdje je po sistemu „čuo ja“ tvrdio kako su Hrvati zapravo pokatoličeni Srbi.

I za kraj još jedan kulturološki fenomen. Nema većih Hrvatina i zakletih domoljuba od pobornika cajki. Uzaludno je objašnjavati neobjašnjivo. Dragi naši kultur-tregeri, sada je već malo kasno za uzvike „Cajke ante portas“!

Podijeli objavu