Piše: Z. Horvat

Nema javno dostupnog i točnog  podatka o broju samoubojstava hrvatskih branitelja. Spekulira se s brojkom od 3 000 do 3 200 slučajeva. Ljudi koji su preživjeli rat, nisu uspjeli preživjeti mir. Neke je slomio PTSP, odavanje alkoholu i drugim opijatima, nekima su se slomili životni snovi, neke je godinama proždirala nepravda a nagomilani stresovi učinili su svoje. Vratiti se s bojišnice nakon  svršetka rata mnogima je umjesto olakšanja donijelo traume. Pretvorba i privatizacija,  za koju je malo tko odgovarao, stvorila je skupine odabranih tajkuna, a uništena poduzeća označila su odlazak ratnika na burzu rada. Oni sretniji vraćali su se na obiteljska imanja i uz malo mirovine vlasitim radom uspjevaju preživjeti. Umjesto beneficija postignutim  ratnim mirovinama  i dodijeljenih stanova mnogi su unutar četiri zida postali depresivci  i alkoholičari. Svima im je zajedničko razočarenje jer će vam većina pravih branitelja reći da se nisu borili za ovakvu Hrvatsku.

Pomalo se ježim na pomisao nekih novih izbora. Količina lažne empatije političkih dirigenata od razine općine, grada, županije do državnog vrha tada doseže neslućene razmjere. Svima su puna usta hrvatskih branitelja „koji su s krunicom oko vrata krenuli braniti svoja vjekovna ognjišta“. Izlizani klišeji dodvoravanja braniteljskoj populaciji već su odavno postali kakofonija, a od braniteljske populacije stvorili su anakrone likove „ognjištarce“. Čvrsto vjerujem da bi novi Zakon o braniteljima mogao ispraviti mnoge dugogodišnje nepravde. Ministar Tomo Medved zrači optimizmom i treba vjerovati da neće biti politički instrument svoje stranke ili raditi u korist samoga sebe. Kao mnogi prije njega. Isto tako vjerujem (ili se barem nadam) da će nestati „šatoraši“ i braniteljski prosvjedi koje organiziraju političari. Kao i danas u NP Plitvička jezera gdje su lokalni branitelji odjednom postali stručnjaci za ekologiju i Prostorni plan.

Mnogi su muljatori tijekom Domovinskog rata izbjegli vojnu obvezu zbog cijelog repertoara nesuvislih isprika. U ovu kategoriju „spriječenih“ valja ubrojiti političare i tajkunske sinove. Uz vrlo rijetke i časne iznimke iz ovih grupacija, Hrvatsku je uglavnom branila sirotinja. Kako sada stvari stoje povijest bi se ponovila da nam se, ne daj Bože, rat opet dogodi.

Podijeli objavu