Napeto stanje u BIH, poglavito u Unsko sanskom kantonu, u okolici Bihaća, sve više zabrinjava i hrvatsku javnost.
Ono što prenose BIH mediji ne što samo izgleda zabrinjavajuće već upozorava na moguće eskalacije sukoba ali i velikih posljedica od kojih strahuje tamošnje stanovništvo.
Iako BIH dužnosnici drže da migrantska kriza još nije izmakla kontroli, bez obzira na svu složenost i kompleknost i način na koji se ona događa na toj globalnoj, cjelokupnoj ruti, dobro se zna da migranti nisu odnekud direktno došli u BiH, već su prije toga su prošli dalek put kroz više zemalja i, između ostalog, jedan broj njih je došao u BiH.
U BIH drže da su dva faktora važna za kontrolu migrantske krize.
Jedan je zatita istočne granice, tako da su dogovorene određene mjere u smislu povećanja pomoći broja policijskih službenika koji će biti pridodati Graničnoj policiji na zaštiti te granice. Drugi je je način rješavanja ovih problema sa migrantima koji su u BIH, jee oni ne traže načine i ne biraju sredstva kako da izađu iz BiH.
BIH dužnosnici kažu da im je sada najvažniji posao da za taj broj migranata koji je u BiH, obezbjede smještaj u vidu prihvatnih centara, da ih se primjereno smjesti, te da se zadovolji humani aspekt svih njihovih potreba.
Službene informacije iz Unsko-sanskog kantona kažu da je tamo oko 4.000 tisuće migranata, te se iz tog razloga i burno reagovalo u USK, posebno od strane građana.
Policijski komesar Unsko-sanskog kantona Mujo Koričić kaže da Bihać može primiti 5.000 tisuća migranata, al ne može primiti 5.000 tisuća i jednog, jer bi to bila sigurnosna prijetnja. Tim brojem migranata skučen je životni prostor građana tog kantona, te je normalno bilo i očekivati da se građani oglase, održe protest i da traže jednostavno rješavanje tog problema“, kazao je Koričić.
Ono što unosi nemir i strah među tamošnje stanovništvo je podatak da je za 4 mjeseca samo u Bihaću izvršeno je 249 krivičnih djela koja su počinili migranti, silovanje, pokušaji ubistva, razbojništva su svakodnevna, otimaju se vrijedne stvari, ne bira se ni mjesto ni vrijeme ni način, u školama djeci otimaju mobitele, novac, garderoba, putnička motorna vozila, upadaju u domove.
Šef Međunarodne organizacije za migracije u BiH Peter van der Auweraert kaže da je vrlo teško imati točne brojke koliko migranata pristiže u BiH.
“Iz dana u dan se situacija mijenja, ne može se reći dan 5.000 – dan 4.500, zato što su ti ljudi jednostavno u pokretu. Ono što je bitno je da ti ljudi nemaju želju da ostanu u BiH, oni žele da prođu kroz BiH u drugi dio EU, neki su i došli iz EU, iz Grčke, Bugarske, osim Iranaca koji dolaze iz Srbije zato što Srbija i Iran imaju bezvizni režim koji nije obustavljen. Što znači da neki iz jednog dijela EU idu u drugi dio EU, dok su Makedonija, Srbija, Albanija, Crna Gora i BiH njima samo koridor kojim mogu proći“, istakao je šef Međunarodne organizacije za migracije u BiH.
Oko stotinjak migranata zajedno s policijskim dužnosnicima već osmi dan se nalazi na graničnom prijelazu Velika Kladuša – Maljevac koji je i dalje zatvoren za promet.
Tim povodom, Udruženje obrtnika Velike Kladuše održalo je mirne prosvjede u tom gradu, kojima su se pridružili i brojni građani, ističući da je zbog blokade graničnog prijelaza cjelokupna privreda u minusu.
Tom blokadom direktno trpimo jer je sva privreda Velike Kladuše, od trgovina, frizerskih salona, autoservisa, trgovačkih lanaca i centara, ugostiteljskih radnji, i tako dalje, ovih dana blokirana. Osamdeset posto našeg prometa je od ljudi izvana, odnosno Hrvatske i Slovenije. Promet je pao u prosjeku od 50 do 75 posto, u svakoj radnji”, kazao je za Klix.ba Ibrahim Đedović, predsjednik udruženja.
Istaknuo je da su putnici koji su izvana dolazili u Veliku Kladušu do sada čekali sat vremena na graničnom prijelazu Maljevac kako bi ušli u Veliku Kladušu, a ovih dana čekaju pet do šest sati na mnogo udaljenijim graničnim prijelazima koji se nalaze u drugim općinama.
“Radi se o hiljadama ljudi koje ulaze i izlaze iz Velike Kladuše, nedjeljom pogotovo. Oni sada praktično gube jedan dan čekajući u koloni. I još jedna stvar, cjelokupna privreda Velike Kladuše oslonjena je na izvoz u Evropsku uniju, odnosno preradu drveta i preradu metala. Mi iz Kladuše do Karlovca imamo 45 kilometara, a sada moramo ići gotovo 200 kilometara da bismo samo došli do graničnog prijelaza u Gradišci. Mi smo time direktno oštećeni”, kaže Đedović.
Ponudili smo migrantima i smještaj, bolje materijalne uslove i financije, samo da se maknu i da nam se otvori granica, jer je ta granica nama život. I nisu prihvatili. Stoga je naša poruka – hitno rješavanje ovog pitanja i otvaranje graničnog prijelaza. Policija je na Šićkom brodu ‘skočila’ na borce i tukla ih zato što je cesta bila zatvorena nekoliko sati. Ovdje je blokiran jedan od tri najfrekventnija granična prijelaza u BiH, i to već sedmi dan – i nikom ništa”, kazao je Đedović.
