Povezite se

Kultura

Bandić: Oni koji ‘pljuju’ po gradskim institucijama i gradonačelniku govore najviše o sebi

Objavljeno

-

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić izjavio je novinarima u nedjelju navečer prije otvorenja 13. Festivala tolerancije – JFF Zagreb  u Studentskome centru (SC) kako “oni koji ‘pljuju’ po gradskim institucijama i gradonačelniku govore najviše o sebi” te da u “SC-u nema šank-linije koja je bila sinoć u Varšavskoj”.

Gradonačelnik je ustvrdio kako u “SC-u nema šank-linije koja je bila sinoć u Varšavskoj, ljudi koji besramno pokušavaju spinovima realizirati osobne interese, ali to neće proći”. Podsjetio je kako je upravo on “čovjek koji je od tajkunske privatizacije spasio kina Apollo, Tuškanac, Liku, Sesvete, a 2007. i Kino Europu.

Važnost Festivala tolerancije – JFF Zagreb neprocjenjiva

Na novinarsko pitanje kolika je važnost Festivala tolerancije – JFF Zagreb za hrvatski glavni grad, Bandić je kratko odgovorio – neprocjenjiva. Jer, istaknuo  je, taj festival čini Zagreb središnjim gradom i europskom metropolom – multikulturalnom, multietničkom i multikonfesionalnom.

“Ja sam na to ponosan i to je najveći projekt grada Zagreba sa mnom na čelu”, istaknuo je Bandić i napomenuo kako će 1. lipnja biti 19 godina kako obnaša gradonačelničku dužnost.

Zato, ustvrdio je “ta pljuvačina, ta deračina i galama traju samo dok se izgovaraju i žao mi je zbog toga jer to nije grad tolerancije za kakav se osobno zauzimam”.

Rekao je kako mu je žao što je došlo do takve situacije i zbog njegova prijatelja Branka Lustiga, njegove prijateljice Nataše Popović i zbog grada Zagreba jer su svi zajedno, podsjetio je “prije 13 godina snivali nešto što smo dosanjali i nikada nismo mogli misliti da će se ovako nešto dogoditi.

Ali, zaključio je, čovjek uči cijeli život, to je tako.

Skandirajući “ne damo kino” oko dvije tisuće građana prosvjedovalo je u subotu navečer zbog najave zatvaranja Kina Europe, nakon što ih je vlasnik prostora Grad Zagreb izvijestio o isteku ugovora o najmu i obvezi vraćanja prostora 1.lipnja.

Direktor Zagreb Film Festivala (ZFF) Boris T. Matić na prosvjedu rekao da su u petak, nakon što su primili pismo iz Grada Zagreba, “u stanju šoka i iznenađenja” naprasno odlučili zatvoriti kino jer ih, kako je rekao, već pet godina nitko ne sluša.

Istaknuo je kako im ugovor istječe 1. lipnja, rekavši da su prije pola godine Gradu poslali zahtjev za produljenjem ugovora, ali im nitko ništa nije odgovorio. Ocijenio je najavljena rekonstrukcija Kina Europe “čista krinka da nas se izbaci iz kina”.

Zatvaranju Kina Europa u subotu usprotivila se i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek rekavši da se, ako postoji dobra volja, sigurno može naći način da ti prostori ostanu u funkciji kulture.

Grad Zagreb poručio je u subotu da je nužna obnova Kina Europa, ali da se taj objekt neće prenamijeniti u sadržaje koji nisu vezani uz kinoprikazivačku djelatnost, izrazio je žaljenje što je Uprava kina, na čelu s Borisom T. Matićem, “odlučila Festivalu tolerancije – JFF Zagreb zatvoriti vrata”.

Kino Europa će nakon nužne rekonstrukcije ostati art kino, poručeno je pak u nedjelju iz Ureda zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, nakon najava uprave toga poznatog zagrebačkog kina kako će, zbog isteka ugovora o najmu i obveze vraćanja prostora Gradu, biti prisiljeni zatvoriti njegova vrata.

Zbog štete koja je nanesena  Festivalu tolerancije – JFF Zagreb kojima je otkazano korištenje gradskoga prostora Kina Europa od dosadašnjih najmoprimaca zatražit će se, najavili su iz Ureda gradonačelnika, naknadu  štete. Od Zagreb Film Festival zatražena je javna isprika i demanti za načinjenu štetu zbog “iznošenja utuživih laži da će ‘kino Europa odlukom Grada postati narodnjački klub'”

Direktor Umjetničke organizacije Zagreb Film Festival Boris T. Matić u nedjelju je reagirao na priopćenje iz Grada Zagreba i ustvrdio da nikada nije  izjavio da Grad planira prenamijeniti kino “Europa” u narodnjački klub, nego da je to čuo iz ugostiteljskih krugova, a ponovno se ispričao “Festivalu tolerancije – JFF”  zbog “svog ishitrenog čina”.

Kultura

Umro doajen hrvatskog filma Vatroslav Mimica

Published

on

Vatroslav Mimicaca umro je u subotu u Zagrebu u 97. godini, izvijestila je u nedjelju Hrvatska radio televizija (HRT).

 Velikan hrvatske kimematografije Vatroslav Mimica rođer je 1923. u Omišu. Hrvatska kinematografija pamtit će ga u prvom redu po igranim remek-djelima poput “Prometeja s otoka Viševice”, međunarodno priznatog “Kaja, ubit ću te”, “Ponedjeljak ili utorak”, “Događaj”, pa sve do “Seljačke bune” i “Banovića Strahinje”. 

 Studirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a bio sudionik antifašističkog pokreta u II. Svjetskom ratu. Na filmu je od 1950., najprije kao direktor Jadran filma, čiji je jedan od umeteljitelja. Debitirao je igranim filmom U oluji (1952.), a nakon drugog igranog filma, komedije Jubilej gospodina Ikla (1955.), posvetio se crtanomu filmu.  Jedan je od osnivača Zagrebačke škole crtanog filma. Isprva radi kao scenarist (s Vladimirom  Tadejom) nekih od prvih uspjeha Zagrebačke škole crtanog filma (npr. Premijera i Na livadi N. Kostelca te Cowboy Jimmy D. Vukotića – svi 1957.). Godine 1957. režirao je svoj prvi crtani film Strašilo, koji je dobio  Grand Prix u Veneciji i prvi je veliki međunarodni uspjeh Zagrebačke škole. Ubrzo je i drugim filmovima Happy End (1958.), Inspektor se vratio kući, Kod fotografa (oba 1959.) te Mala kronika (1962.) stekao ugled jednog od prvaka Škole.

Ti su mu filmovi – zaokupljenošću suvremenom tematikom (osamljenost, otuđenje u urbanom svijetu) te modernošću i inovativnošću izraza (nizovi paralelnih kolorističkih planova, kolažno umetanje isječaka fotografija, unošenje realnih predmeta u sliku) – donijeli nagrade na najuglednijim svjetskim festivalima (npr. Venecija, Annecy, Oberhausen, Bergamo, Edinburgh).

Godine 1963. Mimica se vratio igranomu filmu. Katkada ponavljajući motive iz crtanih filmova te prihvaćajući među prvima u Hrvatskoj modernističke stilske i tematske elemente režirao je fimove Prometej s otoka Viševice (1965., Velika zlatna arena u Puli), Ponedjeljak ili utorak (1966., Velika zlatna arena u Puli), Kaja, ubit ću te (1967). Nakon toga pristup mu postaje znatno akademskiji (npr. Događaj, 1969; Seljačka buna, 1975; Banović Strahinja, 1981).

Vatroslav Mimica dobio je niz domaćim i međunarodnih priznanja za svoj umjetnički rad na području kinematografije, među kojima Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1986).

Kako je u In memoriam objavio HRT “Vatroslav Mimica oduvijek je bio i ostao vezan za ljudske sudbine, humanist iznad svega. Mimica je cijeli svoj životni i kreativni opus posvetio obrani humanističkih vrijednosti za koje je osjećao da ih moderni veliki sustavi zaboravljaju i ugrožavaju. Od onda kad je kao mladić otišao u partizane, iz potrebe da se bori protiv nepravdi fašizma, pa preko svih svojih super-avangardnih crtanih filmova, te – što je najvažnije – kroz sve svoje igrane filmove – uvijek je svijet promatrao prvenstveno pogledom uvjerenog humaniste.

 Vatroslav Mimica je imao rijetko istančan osjećaj za nepravde usmjerene prema čovjeku-pojedincu. Čovjek-pojedinac, a ne sustavi, bili su mu uvijek središnji motiv pričanja. Svi njegovi filmovi prožeti su tom središnjom idejom. Uvijek su mu individua i njezine ljudske slobode bile u prvom planu, a takav je bio i u privatnom životu”.

Odlazak Vatroslava Mimice nenadoknadiv je gubitak, ne samo za hrvatski nego i za europski film.

Ucitavanje vijesti

Kultura

Dan hrvatske glagoljice – otvorena vrata Staroslavenskoga instituta 21. veljače

Published

on

Dodao

U povodu Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva, 21. veljače, Staroslavenski institut u Zagrebu otvara svoja vrata građanima i poziva ih na Gornji grad u Demetrovu 11, na Dan otvorenih vrata Staroslavenskoga instituta, najavljeno je u petak iz Instituta.

Staroslavenski institut bit će otvoren za  građane, učenike i studente 21. veljače od 13 do 19 sati.  

 Uz vodstvo po palači Škrlec-Balbi posjetitelji će moći razgledati novija izdanja Instituta, glagoljske pretiske, knjižnično-dokumentacijsku zbirku i glagoljski lapidarij igrati igre s glagoljskim slovima.
 Staroslavenski institut poziva posjetitelje da se upoznaju s radom Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, poslušajtu zanimljiva predavanja znanstvenika s Instituta, pogledajtu virtualnu izložbu o Žgobićevu zborniku, poslušaju hrvatski crkvenoslavenski jezik, pogledaju glagoljicu, nauče napisati svoje ime na glagoljici ili glagoljsko slovo koje im se najviše sviđa.
 U petak, 21. veljače u 13 sati posjetiteljima će se na otvaranju obratiti ravnateljica Staroslavenskoga instituta Vida Vukoja, nakon čega slijedi šetnja ‘palačom glagoljaštva’, odnosno razgledanje zaštićenoga kulturnog dobra palače Škrlec-Balbi, gdje je sjedište Staroslavenskoga instituta.
 Potom se otvara virtualna izložba o Žgombićevu zborniku te predstavlja Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo na kojem je predviđeno predstavljanje izdanja Drugoga beramskog brevijara II. dio (Zagreb, 2019.)
 Nakon upoznavanja što su čitali naši stari glagoljaši predviđeno je otkrivanje i istraživanje glagoljaškoga rječničkog blaga.
 Marija-Ana Duerrigl održati će potom predavanje “Oće bole biti – medicinski zapisi u Žgombićevu zborniku”, a nakon toga predavanje “Ćirilica u Kraljevu Grudobranu – diplomatička ćirilička korespondencija u Dubrovniku”.
 Staroslavenski institut poziva posjetitelji da koji će dolaziti u većim skupinama, da se najave na e-adresu: amihaljevic@stin.hr.
 Staroslavenski institut središnja je hrvatska akademska ustanova za istraživanje hrvatskoga glagoljaštva. Članovi instituta istražuju hrvatsku glagoljašku baštinu, poglavito hrvatski crkvenoslavenski jezik i sve spomenike na glagoljici.
 Institut je osnovan 1952. na temeljima Staroslavenske akademije iz Krka kao referentno mjesto za prikupljanje, proučavanje i objavljivanje staroslavenskih i starohrvatskih pisanih spomenika.
 Desetljećima stvara specijaliziranu knjižnicu, a u novije vrijeme  digitalizira glagoljašku baštinu. Institut je ustrojen u četiri odjela: Odjel za glagoljsku paleografiju, Odjel za gramatiku hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika, Odjel za hrvatsku i europsku književnost srednjega vijeka i Odjel za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije.
 Od 2014. nositelj je Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo u okviru kojega se razvija model višedisciplinarnoga istraživanja srednjovjekovnoga glagoljskog skriptorija.
 U Staroslavenskome institutu od 2020.  izvode se dva projekta koja financira Hrvatska zaklada za znanost: Istraživanje starije hrvatskoglagoljske zborničke baštine i Interdisciplinarni pristup hrvatskoglagoljskomu misalu, na primjeru Misala kneza Novaka.

(Hina)

Ucitavanje vijesti

Kultura

Predstavljena knjiga “Isusovci u Dubrovniku“ – dnevnički zapisi Stephana Desiderija

Published

on

Dodao

foto HINA/ ml

Knjiga povjesničara Stjepana Ćosića i Mije Korade “Isusovci u Dubrovniku- Komentari Stephana Desiderija iz 1693. godine” koja je u četvrtak predstavljena u dubrovačkoj Dvorani Ivana Pavla II donosi dnevničke zapise talijanskog isusovca Desiderija tijekom njegova misionarskog boravka u Dubrovniku.

 Autor Stjepan Ćosić istaknuo je kako je isusovac Desideri (1671.- 1749.) u Dubrovniku bio profesor na tadašnjoj isusovačkoj gimnaziji.
 “Desideri je autor žanrovski vrlo zanimljivog i raznorodnog rukopisa, s opisima ‘male povijesti’, svakodnevnog života u Dubrovniku na kraju 17. stoljeća, u postpotresnom razdoblju koje je za Dubrovnik bilo teško”, rekao je Ćosić i dodao da on piše o životu Dubrovčana,  o proslavi Feste Svetog Vlaha te brojnim drugim događajima vezanim za Morejski rat, mletačku blokadu grada, teške uvjete života. Kako je istaknuo, spominje i neke događaje u gradu koji su mu se “usjekli u pamćenje, jedno ubojstvo, turske pokrštenike, poznate Dubrovčane s kojima se susretao“.

Drugi autor Mijo Korade rekao je da knjiga govori o međunarodnim odnosima te profesorima Talijanima u 17. i 18. stoljeću koji su predavali u Dubrovniku.
 “Povod nam je bio pronalazak kolege Ćosića u Splitu malog spisa o povijesti Dubrovnika, kojeg je Desideri počeo pisati. Fenomen je što kao redovnik nije mogao pisati bez dozvole poglavara, već na svoju ruku. Stoga rukopis nije mogao ponijeti sa sobom, već ga je darovao  nekom prijatelju u Dubrovniku. Kod te osobe je rukopis je bio generacijama dok početkom 20. stoljeća nije darovan don Frani Buliću, koji je u Splitu uređivao arhiv i arheološki muzej”, objasnio je Korade.
 Knjiga donosi opsežnu studiju, hrvatski prijevod s komentarima te prijepis latinskog izvornika „Historie Ragusinae“ iz 1693. godine, autora Stephana Desiderija, koji je u Dubrovniku boravio od rujna 1691. do listopada 1693. godine.

Njegov se rukopisni sveščić čuva u knjižnici Arheološkoga muzeja u Splitu i njegov sadržaj do sada nije bio poznat široj javnosti.
Uvodna studija donosi kratku povijest isusovačkoga djelovanja u Dubrovniku sa širim osvrtom na rad i biografije talijanskih isusovaca u dubrovačkoj misiji i kolegiju, prije i poslije Desiderijeva boravka. U nastavku se pružaju osnovni podaci o autoru rukopisa s analizom rukopisa i njegova sadržaja. Sadržaj dnevnika uklapa se u kontekst dubrovačke povijesti na izmaku 17. i početku 18. stoljeća.

Predstavljanje knjige u izdanju nakladničke kuće Leykam International iz Zagreba održano je u sklopu tribine “U susret Svetome Vlahu“ u organizaciji Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.

(Hina)

Ucitavanje vijesti

Najčitanije