Hina

Danas biti novinar u Hrvatskoj ili nekoj od susjednih država mnogi kažu da je – in. Hrvatska se u redovitom godišnjem izvješću Reportera bez granica (RSF) za 2018. o slobodi medija u svijetu našla na 69. od 180 mjesta, što je za pet mjesta bolje u odnosu na 2017. kada je prema Indeksu slobode medija zauzela 74. mjesto, ostvarivši tako “skroman” napredak.

Ako se samo spomenu male plaće, nepovoljni ugovori o radu, onda je novinaru u Hrvatskoj teško biti ono što svi očekuju da budu “savjest društva” po kojem bi trebali zadovoljiti javni interes, a s druge interes vlasnika i političara, što izaziva veliku nesigurnost i nameće autocenzuru, koja je, iako teško vidljiva, prisutna i razorna pa se svi počinju bojati “delikatnih tema” , jer ako znate da je nešto neće, ili je opasno objaviti, onda to nećete ni napisati, a to onda više nije novinarstvo.

Mogli bi u stvari kazati da klasične cenzure više nema, no još uvijek postoje iznimno jaki
politički pritisci lokalnih moćnika, ali i vlasti u “državnim medijima” koji diktiraju svoj tempo, na svoj način.

Budimo iskreni pa priznajmo…, i novinari imaju itekako svojih propusta, gdje vrišti neprofesionalizam, u oči bode nepismenost, a o podatku da svatko danas pa bio on bravar, vozač, kuhar ili vodoinstaler može biti novinar, da se i ne govori. Danas “novinari” niču kao gljive poslije kiše…

U “oči bode” i podatak da je nažalost i većina novinara članova HND-a sa srednjom stručnom spremom.

Ako ipak pokušamo usporediti hrvatske novinare i kolege iz nekih drugih zemalja iz okruženja, kažimo iz bivše Juge, onda su stvari zaista drugačije.

Sloboda medija u Hrvatskoj je ipak drugačija, većina medija je privatizirana a i oni koji nisu, nastoje koliko toliko održati dostojan nivo novinarske struke.

Iako i naši visoko pozicionirani političari, predsjednici pojedinih udruga, i brojni drugi, koji u svakoj rečenici bezbroj puta naglašavaju “JA”, “JA”, “JA”, i nerijetko “izlete” sa sočnim psovkama prema novinarima to se uglavnom “preko noći zaboravi”, i posao se nastavlja, do nekog skorog sočnog dijeljenja psovki.

“Najuzoritiji” državni dužnosnik kojega poznaju novinari, bez razlike iz kojeg okruženja dolaze zasigurno je, i drži pijedistal kulturnog izražavanja, i poštivanja novinarske struke je Milorad Dodik, koji ne bira sredstva, riječi a ni način kako novinarima skratiti glavu, pardon, tekst ili izjavu.

Najnovi biser, u mnoštvu legendarnih “šuć-muć-pa proli” izjava Milorada Dodika je i nedavna u kojoj je počastio novinara brojnim prijetnjama i vulgarnim izrazima što u najmanju ruku govori tko je, kakav je taj čovijek i na koji način vodi “svoju državu”.

Bez pojašnjenja i cenzure prenosimo vam tonski zapis razgovora Milorada Dodika i direktora BN televizije Vlade Trišića:

Podijeli objavu