Anji Šimpragi (SDSS) poruka iz Vukovara: Pozdrav od trogodišnje djevojčice koju su okruživali tenkovi i četnici, a ne traktori

Ne smiruju se reagiranja na govor SDSS-ove Anje Šimprage  koja je u Hrvatskom saboru ispričala priču što je sve proživjela tijekom Oluje 1995. godine prolazeći u koloni ljudi.

Mnogi su na njen govor u Saboru pljeskali, no uslijedile su brojne reakcije političara, branitelja ali i sudionika Domovinskog rata koji su pojasnili i priču iz svog kuta gledanja, ali i doživljaja.

Drugu priču ispričala je zamjenica vukovarskog gradonačelnika Ivana Mujkić, koja je preko Facebooka Šimpragi opisala svoje viđenje i sve ono što je i kako je ona doživjela.

Inače, Mujkić (rođ. Zujić) je bila je četverogodišnja djevojčica u ratnom Vukovaru kojoj je nasilno oduzeto djetinjstvo, a odrastanje uz puške, pucnjeve i skrivanje pokazalo joj je koliko svijet može biti mučno mjesto.

Ivana se iz ratnog Vukovara uspjela spasiti no na žalost njezini brojni vršnjaci, nisu.

Evo što je u Facebook objavi odgovorila je Šimpragi:

Ovaj patetični govor na razini prosječnog osnovnoškolskog sastavka, kojeg pojedini mediji u želji da nam do kraja isperu mozak nazivaju povijesno važnim govorom u Hrvatskom saboru, danas je zaradio ogroman pljesak SDSS-ovaca i njihovih koalicijskih partnera iz redova HDZ-a.

Ako niste poslušali govor, radi se o potresnom svjedočanstvu tada osmogodišnje djevojčice i sjećanjima na kolonu u kojoj je kako sama kaže uz zvukove traktora te davne 1995. godine napustila Knin, a danas, 25 godina poslije želi graditi mir i zajedništvo i nastaviti kao da se nikad nista nije dogodilo! Na sreću djevojčica koja je izašla na traktoru, vratila se u Knin i danas je saborska zastupnica ali neke druge djevojčice, npr. djevojčica Klaudija, koja još uvijek ne zna gdje su kosti njezinog oca ne može bas tako lako reći “Mir, mir, mir, nitko nije kriv”!

To što je djevojčica iz ove priče završila u saborskim klupama je možda njezin osobni happy end, ali mnogi drugi još i danas traže svoje najmilije i njihovim mukama kraj se ni ne nazire. Svatko tko me pozna zna da nisam isključiva, da ne mrzim nikoga i da nitko ne bi bio sretniji od mene kada bi svi ti nemili događaji iz naše prošlosti jednom zauvijek bili zatvoreni, kada bi pravda bila zadovoljena, kada bi progovorili svi oni koji znaju a šute već godinama i kada bi se napokon stvorili preduvjeti za zdrav suživot! Ali za to treba imati volje…trebamo se ostaviti patetike, a početi raditi nešto konkretno sto bi možda moglo doprinijeti rješavanju ovih pitanja!

Ovaj pateticni govor na razini prosjecnog osnovnoskolskog sastavka, kojeg pojedini mediji u zelji da nam do kraja isperu…

Objavljuje Ivana MujkićPetak, 31. srpnja 2020.