Dražen Prša

Piše: Dražen Prša

Nije potrebno puno riječi o generalu Praljku i njegovom činu u Haškoj sudnici, jer onaj tko hoće razumjeti razumjet će vrhunac Aristotelove tragedije kad pije otrov izgovarajući – Ja nisam ratni zločinac. Razumjet će uzvišenu tragediju, uzvišenog i časnog čovjeka.

Dosljedan u preziranju laži i svjetskog kukavičluka obojanim novim-starim oblicima kreiranja odbacio je svaku utjehu, svako djetinjasto obmanjivanje pokazujući hrabrost u podnošenju svega.

Napravio je katarzu svih nas, produbio moralne vrijednosti, pokazao mudrost stečenu kroz patnju. A patnja i bol nikada ne lažu. Ona je bolno istinita i prvi je učinak nanesenog zla.

Riječ samoubojstvo koje mediji neprestano provlače i koja mi para uši apsolutno je neprihvatljiva, jer sam čin samoubojstva podrazumijeva da ljubav prema životu nije duboko ukorijenjena osobina čovjeka. A to nije istina i general Praljak to opovrgava.

On je prije svega i jedino napravio akt časti, stavljajući ga ispred vlastitog života i pokazujući svima nama snagu i vrijednost istine. Pokazujući konačan izričaj slobodne volje i svjesno žrtvovanje za pravdu .

Što je pokazao Haški sud. Moralni pad i laž kao najuzvišeniji oblik naslade nad istinom. Jer tako to biva. Jedni trebaju na lažima uživati blagodati života drugi nositi njihov teret. Sud je upravo čuvar ovakvog poretka stvari, oružje u rukama moćnih. Sva njihova snaga, čitava njihova data im moć pala je u nekoliko sekundi.

Heroj za sva vremena znao je dobro da bi mu put mogao biti prepriječen trnjem i ljudskim zlom, i bio je i pripremljen i spreman na sve. General Praljak znao je važnost učenja iz iskustva i nije ga zanemarivao već izvlačio pouke. Upravo onakve kakve naša politika nikako da izvuče. Što neće što ne zna, tako je svejedno, jer rezultat je isti, ponovno i još jedno slabljenje koje vodi nepovratno unatrag.

A o svim onim političarima kojima ništa nije sveto bolje ni ne govoriti. Pitani ili ne tu su jedino da nametnu, više utrape svoje viđenje koje i nije njihovo i koje je oduvijek suprotno mišljenu onih koji ljube svoju domovinu.

Biti razočaran, povrijeđen, ljut ili potišten jer netko služi tuđim zahtjevima više nikome ne treba. Ne želim da crpe svoju dodatnu snagu iz energije koja je na njih usmjerena.

Njihovi planovi u konačnici bit će neostvareni i ostavit će ih ogorčenima. U onom trenutku kada više ne budu djelovali na političkoj sceni, jer to je jedino ispravno tada zabilježiti jednom malom crticom da ih više nema.

Podijeli objavu