Gostujući u emisiji Novi dan s Tihomirom Ladišićem, poznati odvjetnik Anto Nobilo ponudio je detaljan uvid u trenutne najzvučnije sudske procese u Hrvatskoj, ali i kritički osvrt na procedure izbora sudaca Ustavnog suda. Njegova analiza obuhvatila je dugogodišnje sporove s državom, suđenja bivšim visokim dužnosnicima te nužnost očuvanja neovisnosti najviših pravosudnih tijela od izravnih političkih utjecaja.
Pravosudni apsurd nakon dva desetljeća sudovanja
Jedna od najšokantnijih točaka razgovora bila je sudbina procesa između Republike Hrvatske i poduzetnika Zvonka Zubaka, koji je nakon nevjerojatne 24 godine vraćen na sam početak. Nobilo, koji u ovom predmetu zastupa Zubaka, istaknuo je kako je samo prvostupanjski postupak trajao više od dva desetljeća, dok je drugostupanjska odluka donesena relativno brzo. Prema njegovim riječima, u ovom slučaju očigledno nedostaje volja države da podmiri svoja dugovanja, što dovodi do apsurdnih financijskih posljedica. Prvotni dug, koji je iznosio 200 milijuna, prema određenim je proračunima zbog dugotrajnosti spora i kamata narastao na čak 600 milijuna, a Nobilo upozorava kako nijedna vlada tijekom svog mandata ne želi preuzeti odgovornost za isplatu takvog iznosa.
Suđenje bivšem potpredsjedniku Vlade u završnoj fazi
U fokusu javnosti ostaje i suđenje bivšem potpredsjedniku Vlade Borisu Miloševiću, kao i bivšim ministrima Darku Horvatu, Tomislavu Tolušiću i Josipu Aladroviću. Ovaj proces, poznat u javnosti kao afera vezana uz dodjelu državnih potpora i nezakonito zapošljavanje, trenutno je u fazi koja bi mogla donijeti skori rasplet. Nobilo procjenjuje da je najveći dio posla, koji se odnosio na čitanje opsežne dokumentacije, već obavljen. Pred sudom je sada ispitivanje pedesetak svjedoka, a s obzirom na zakazani ritam rasprava, iskusni odvjetnik vjeruje da bi cijeli postupak mogao biti završen unutar sljedećih šest mjeseci, pod uvjetom da se održi sadašnja dinamika rada.
Ustavni sud kao stručno tijelo izvan političkih kvota
Završni dio razgovora bio je posvećen izboru ustavnih sudaca, temi koja redovito izaziva politička previranja u parlamentu. Nobilo oštro kritizira metodu kojom parlamentarna većina pokušava preslikati svoju moć na sastav Ustavnog suda. On naglašava da je takav pristup temeljno pogrešan jer Ustavni sud ne bi smio biti refleksija trenutačne političke raspodjele snaga. Zakon jasno propisuje da se suci biraju iz redova istaknutih pravnika, prvenstveno sudaca, državnih odvjetnika i profesora pravnih fakulteta, čime se jamči stručnost ispred političke podobnosti.
Odvjetnik je također izrazio zabrinutost zbog mogućnosti poništenja natječaja, što bi smatrao pravom tragedijom i rezultatom pukog političkog inaćenja. Smatra da kandidati koji su trenutno u fokusu nemaju objektivnih zapreka za imenovanje te da opozicija nije iznijela konkretne primjedbe na njihovu stručnost. Nobilo, s gotovo pola stoljeća iskustva u pravnoj struci, zaključuje kako je ključno prepoznati istaknute pravnike i omogućiti im rad bez nepotrebnog pokazivanja političkih mišića koje šteti ugledu i funkcionalnosti države.
