Prigodom obilježavanja osamdeset i prve obljetnice proboja zatočenika iz logora Jasenovac, bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić uputio je snažne kritike na račun aktualne vlasti i obrazovnog sustava. Prema njegovim riječima, državni vrh svjesno tolerira pokušaje umanjivanja zločina počinjenih tijekom Drugog svjetskog rata, dok se u školama sustavno propušta mlade generacije poučiti o pravoj istini onoga što se događalo na ovim prostorima.
Mesić je u svom obraćanju naglasio kako je koncentracijski logor Jasenovac bio jedno od najpoznatijih europskih gublišta na koje su ljudi dovođeni isključivo radi likvidacije zbog njihove vjerske ili nacionalne pripadnosti. Istaknuo je kako društvo prečesto ostaje nijemo na povijesne strahote te je apelirao na važnost organiziranih posjeta školske djece i nastavnika spomen-području. Smatra kako bi izravan uvid u razmjere tragedije u Jasenovcu, ali i drugim logorima koji su postojali diljem Hrvatske, bio najučinkovitiji način da se autentično znanje prenese novim generacijama i trajno spriječi iskrivljavanje povijesnih činjenica.
Odgovarajući na upite novinara, bivši je predsjednik izravno povezao propuste u obrazovnom sustavu s ponašanjem državnog vrha, tvrdeći kako politika svjesno dopušta revizionizam koji se uvlači u javni prostor i školske programe. Kao posebno problematičan primjer istaknuo je čin premijera koji se, prema njegovu sudu, poklonio osobi koja gaji nostalgiju prema NDH režimu. Takve je postupke ocijenio sramotnima i duboko štetnima za razvoj suvremenog hrvatskog društva koje bi se moralo jasno i nedvosmisleno distancirati od svih totalitarnih naslijeđa.
Bivši predsjednik bio je rezolutan u definiranju karaktera Nezavisne Države Hrvatske, opisavši je kao zločinačku tvorevinu stvorenu s primarnim ciljem istrebljenja nepoželjnih skupina. Izrazio je duboku zabrinutost nad činjenicom da mladi ljudi danas bez zadrške koriste znakovlje tog režima, poput spornih pozdrava, te je odgovornost za takve pojave prebacio na profesore i odgojitelje koji oblikuju njihove stavove. Zaključno je poručio kako kod ocjene NDH ne može postojati nikakva sredina jer se radilo o zločinu u samoj ideji i u konačnoj izvedbi, što bi moralo biti kristalno jasno svakome tko se objektivno informira o povijesti.
