Marko Vešligaj, SDP-ov član Odbora za stambenu krizu u Europskom parlamentu, uputio je s konferencije u Dubrovniku oštre kritike na račun trenutačnih modela rješavanja stambenog pitanja. Njegova je središnja poruka jasna: priuštive stanove moraju graditi i njima upravljati županije, gradovi i općine, a ne privatni investitori čiji je primarni cilj profit. Zbog izostanka takvog usmjerenja u službenim dokumentima, Vešligaj je bio suzdržan pri donošenju Europskog plana za priuštivo stanovanje, naglašavajući kako je na taj dokument podnio čak dvjesto amandmana kako bi zaštitio interese građana, a ne kapitala.
Kritika Europskog plana i važnost lokalne razine
Glavni prigovor europskog zastupnika odnosi se na činjenicu da u konačno izvješće nije ušla odredba o stanovanju kao temeljnom ljudskom pravu. Vešligaj smatra da se ključ rješavanja krize nalazi isključivo na lokalnoj razini, ali uz snažnu financijsku potporu s viših instanci. Predložio je osnivanje posebnog europskog fonda iz kojeg bi države članice crpile sredstva i usmjeravale ih izravno jedinicama lokalne samouprave. Prema njegovim tvrdnjama, sadašnji modeli, uključujući i one koje nudi hrvatska država, ne osiguravaju da novac doista stigne do gradova i općina koji bi trebali biti nositelji gradnje.
Problem gotovinskih kupnji i netransparentnosti
Posebno zabrinjavajući podatak iznesen na konferenciji odnosi se na strukturu kupnje nekretnina u Hrvatskoj. Čak sedam od deset nekretnina kupuje se gotovinom, pri čemu je porijeklo tog novca često potpuno nepoznato. Takva situacija izravno utječe na tržišne cijene i onemogućava mlade ljude da riješe svoje stambeno pitanje. U Hrvatskoj trenutno sedamdeset posto mladih ne može sebi priuštiti niti kupnju niti najam stana, što je podatak koji Vešligaj naziva alarmantnim. Kao rješenje predlaže osnivanje Europskog registra nekretnina koji bi donio prijeko potrebnu transparentnost i red na tržište.
Dubrovnik kao primjer žrtve turističkog uspjeha
Anita Bonačić Obradović, v.d. predsjednica dubrovačkog SDP-a, istaknula je da je Dubrovnik postao žrtva vlastite popularnosti. Turistički prihodi su golemi, ali se oni ne osjete na kvaliteti života građana kada je riječ o stanovanju. Cijene nekretnina vrtoglavo rastu zbog apartmanizacije, dok mladi napuštaju grad jer si ne mogu priuštiti krov nad glavom. Njezin je prijedlog da se prihodi od turizma, u kombinaciji s europskim i državnim sredstvima, usmjere u poseban fond za gradnju gradskih stanova za dugoročni priuštivi najam. Time bi turizam, koji trenutno otežava stambenu situaciju, postao poluga koja gradi domove Dubrovčanima.