Dok se u glavnom gradu užurbano saniraju štete i uklanjaju ostaci porušenih stabala, stručna javnost analizira uzroke nevremena koje je Zagreb pogodilo snagom kakva se ne pamti u povijesti mjerenja. Na meteorološkoj postaji Sokolovac izmjeren je udar vjetra od nevjerojatnih 120,6 kilometara na sat, dok je u Maksimiru srušen dosadašnji rekord s udarom od 96,1 kilometar na sat. Atmosferski fizičar Branko Grisogono s Geofizičkog odsjeku PMF-a upozorava kako ovi podaci ukazuju na događaj koji se statistički događa jednom u stotinu godina, ali i na ozbiljne propuste u načinu na koji gradimo i planiramo urbanu infrastrukturu.
Fizika orkana i fenomen planinskih valova iznad Medvednice
Ključni razlog za ovako destruktivnu snagu vjetra leži u specifičnoj konfiguraciji tla i interakciji s atmosferom. Grisogono objašnjava da se, kada vjetar satima puše iz gotovo istog smjera okomito na planinski masiv poput Medvednice, formiraju takozvani planinski valovi. Dolazi do djelomične rezonancije koja uzrokuje naginjanje i lomljenje zračnih masa, proces identičan onome koji se događa s morskim valovima pri udaru o obalu. Dinamički gledano, ovo zagrebačko nevrijeme potpuno je usporedivo s dalmatinskom burom, andskom Zondom ili snažnim vjetrovima koji pustoše Japan i Kaliforniju. Fizika je u svim tim slučajevima ista, a prošlog se tjedna u Zagrebu poklopio najgori mogući scenarij u kojem je teren dodatno pojačao strujanje zraka.
Priroda bez popravnog ispita i kritika suvremene gradnje
Posebno oštru kritiku Grisogono je uputio građevinskom sektoru, koristeći pritom nesvakidašnju usporedbu s ptičjim svijetom. Činjenica da je vjetar odnio brojne krovove i fasade, dok su gnijezda vrana u krošnjama drveća ostala netaknuta, za njega je jasan dokaz da ljudi ne grade dovoljno dobro za budućnost. Životinje instinktivno razumiju zakone aerodinamike i stabilnosti na visini, dok u ljudskoj gradnji često dolazi do zakidanja na ključnim materijalima poput cementa i željeza. Iako se na Mirogoju i obroncima Medvednice srušilo više stotina stabala, ona u većini slučajeva služe kao kočnica najjačim udarima vjetra, no njihova uloga u gradskim zračnim tunelima ostaje kompleksno pitanje za daljnja istraživanja.
Priprema za novu klimatsku stvarnost i promjenu cirkulacije
Meteorološki podaci ukazuju na to da se opća cirkulacija vjetrova mijenja, što bi moglo dovesti do učestalije pojave ovakvih ekstrema na našem području. Arhitekti, građevinari, šumari i agronomi morat će u budućnosti tješnje surađivati kako bi grad učinili otpornijim na orkanske udare koji više nisu rezervirani samo za obalu. Grisogono poručuje kako je vrijeme da struka prestane s “prodajom magle” i okrene se održivom i čvrstom zidanju koje može izdržati udare veće od 100 kilometara na sat. Građani se pak moraju naučiti strogo pridržavati uputa žurnih službi jer će dinamika atmosfere, bez obzira na klimatsko podneblje, u budućnosti donositi još sličnih, pa i snažnijih izazova.