Povezite se

Izdvojeno

Sve se plaća pa i “ljubav” prema vlastitom stanju svijesti

Objavljeno

-

Piše: Snježana Nemec

Hoćemo se sačuvati, i to je u prirodi čovjeka no u konačnici se izgubimo da više ne znamo ni tko smo ni što smo. Sve što pokušavaš reći, što je nepobitna činjenica dočekuje se  na oštricu ili se odbija od onog u što udari, nevažno  zašto, zbog kojih i kakvih interesa. Onda polako zavoliš tu svoju umnu mrtvaju, stanje bez mogućnosti pomaka i nećeš iz nje jer zona sigurnosti je prihvatljivilja.  A u osnovi  sve se plaća pa i ova “ljubav” prema vlastitom stanju svijesti . Zato nema ni kritičke svijesti ni na jednoj razini.

Za sve postoje mehanizmi i načini rješavanja problema. Ali baš za sve. Neki to znaju, neki ne znaju, a neki ne žele znati. Ova posljednja je najgora vrsta jer dugoročno izaziva još veću posljedicu određenog problema ili određene pojave. Kad se dosegne krajnja točka podnošljivosti, bez obzira o kojoj razini se radi moraju se odlučno pokrenuti mehanizmi. Ako vam susjed u zgradi svako jutro ostavlja pred vratima vrećicu smeća, kao neku vrstu čistilišta prije bacanja u kontejner prvo ćete ga lijepo zamoliti da to više ne čini. Učinit ćete to, ako je potrebno još jednom i još jednom,  a onda kad sav taj vaš  razum i sva ta vaša finoća ne nalaze više svoje mjesto poduzet ćete određene korake. To je vrijeme koje može trajati, trajati i trajati, zamislite koliko je to samo trajanja, ali problem ćete riješiti ili barem biti blizu rješenja, ako to uistinu želite. Ako se radi o posebnoj vrsti drskog ponašanja, oboljelog od amnezije tada ćete mu odlučno obnoviti memoriju i argumentirano ga dotući. Staviti mu pod nos sva njegova nedjela, sve izgovorene riječi i one koje planira izgovoriti. Ako ni to ne pomogne postoje i drugi,  legalni i legitimni mehanizmi, samo ih treba htjeti provesti. Međutim, uvijek postoji kvaka 22, izraz frustrirajuće i bezizlazne situacije, a to su oni s početka teksta koji ne žele znati za te mehanizme.

U osnovi kad u nekom društvu ne rješavate problem radi se o cenzuri, odnosno autocenzuri, borbi sa vlastitim  dvojnikom koji te svako malo upozori da ne napraviš neku ideološku nepodopštinu, jer nekome neće odgovarati, jer bi zbog iste mogao snositi i posljedice. A autocenzura i cenzura je destruktivna i uništava sve. I autora koji jer svoj trud mora  nositi čovjeku koji stoji niže od njega i moliti tog čovjeka za dopuštenje da plod njegovih misli ugleda svjetlo dana. Cenzura uništava znanost kojoj je sloboda potrebna kao zrak životu. Cenzura uništava narod. Cenzura poništava i cenzore, posebno duhovne pošto oni, pribjegavajući nasilju nad protivničkom misli dokazuju da ne vjeruju u djelovanje svojih propovjedi.

Hoćemo se sačuvati, i to je u prirodi čovjeka no u konačnici se izgubimo da više ne znamo ni tko smo ni što smo. Sve što pokušavaš reći, što je nepobitna činjenica, dočekuje se  na oštricu ili se odbija od onog u što udari, nevažno  zašto, zbog kojih i kakvih interesa. Onda polako zavoliš tu svoju umnu mrtvaju, stanje bez mogućnosti pomaka i nećeš iz nje, jer zona sigurnosti je prihvatljivilja.  A u osnovi  sve se plaća pa i ova “ljubav” prema vlastitom stanju svijesti .

Zato nema ni kritičke svijesti ni na jednoj razini. Zato nema istine pa kad je je toliko očigledna. Ako se naš svijet prostire sve do tamo dokle dopire naša misao, kako je onda mali, kako tijesan svijet čovjeka koji glavu koristi samo da bi njome klimao. Kako zagušljiv je i klaustrofobičan svijet čovjeka koji jezik koristi samo da bi ponavljao – Da.

Zato je nezahvalan je i težak zadatak svakog kritičara koji usudi i prići nekom problemu. Kao da dira u svetinju otvarajući pitanja određenih pojava određenog vremena.

U tako postavljenim stvarima nezahvalno je i dokazivati da takozvani ideali koje društvo proklamira nisu ništa drugo nego novi oblici koji odgovaraju njegovim potrebama i ukusu nastalim u novim uvjetima života. Ti novi oblici koji u osnovi obesnažuju naš um u stanju su se rugati svemu što zadire u njihove ideale i postavke. Oni podižu bezumlje na stupanj božanstva, pjevajući himnu ljudskoj slabosti.

Ako imaš jasnu sliku onoga što se događa često se to predstavlja kao svojevrsni fundamentalizam dok se na drugoj strani relativizam, u komu se čovjek baca u krajnosti pojavljuje kao jedini primjereni način ponašanja, u kojem se vlastito ja i njegovi prohtjevi shvaćaju kao jedino mjerilo.

Sve je to danas posljedica interesnog umjeravanja u kojem se čovjek i njegova duša više ne mogu izraziti i gdje um polučuje drugačiji učinak od željenog i zamišljenog. Interesno usmjeravanje u kojem se podizanjem naše razine svijesti stalno plasiraju neke nove ideje i ponovno usmjeravaju tamo gdje žele. U tom kretanju mi prvo dobivamo, a potom prihvaćamo svoju ulogu, u potpunosti nesvjesni iste.

Izdvojeno

Na Čukuru kod Hrvatske Kostajnice odana počast snimatelju Gordanu Ledereru

Published

on

Snajperski hitac u snimatelja HRT-a Gordana Lederera prije 29 godina na brdu Čukur kod Hrvatske Kostajnice, zaustavio je njegovo srce, ali nije zaustavio širenje istine o Domovinskom ratu, poruka je sa svečanosti kojom je obilježena godišnjica njegove pogibije. U organizaciji HRT-a i grada Hrvatska Kostajnica, svečanost uz spomenik "Slomljeni pejzaž" okupila je članove obitelji Lederer, državne dužnosnike, njegove prijatelje, članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata i druge.

Snajperski hitac u snimatelja HRT-a Gordana Lederera prije 29 godina na brdu Čukur, kod Hrvatske Kostajnice, zaustavio je njegovo srce, ali nije zaustavio širenje istine o Domovinskom ratu, poruka je sa svečanosti kojom je obilježena godišnjica njegove pogibije.

Svečanost uz spomenik “Slomljeni pejzaž” na brdu Čukur okupila je članove obitelji Lederer, državne dužnosnike, njegove prijatelje, članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata i druge. Među njima je bio i ministar branitelja i potpredsjednik Vlade Tomo Medved, koji je i sam sudjelovao u ratnim operacijama kada je teško ranjen Lederer.

Medved: Lederer je prepoznao svoju ulogu i kamerom svjedočio istinu

“Na današnji dan, prije 29 godina, ovdje nije bilo ovako mirno. Taj dan su srpske formacije, izvršavajući velikosrpsku politiku, imale za cilj ući u Hrvatsku Kostajnicu i počiniti zlo kakvo su prije toga počinile u Pounju. Taj dan je Gordan Lederer prepoznao svoju ulogu i kamerom je svjedočio istinu, što se događa u Pounju i na ulazu u Hrvatsku Kostajnicu, te s kolikim domoljubljem branitelji brane hrvatska mjesta”, rekao je ministar Medved.

Podsjetio je i kako su, nakon što je Gordan ranjen, branitelji učinili sve kako bi spasili život dragog prijatelja, ali u tome nisu uspjeli.

Snajperski hitac u snimatelja HRT-a Gordana Lederera prije 29 godina na brdu Čukur kod Hrvatske Kostajnice, zaustavio je njegovo srce, ali nije zaustavio širenje istine o Domovinskom ratu, poruka je sa svečanosti kojom je obilježena godišnjica njegove pogibije. U organizaciji HRT-a i grada Hrvatska Kostajnica, svečanost uz spomenik “Slomljeni pejzaž” okupila je članove obitelji Lederer, državne dužnosnike, njegove prijatelje, članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata i druge. Među njima je bio i ministar branitelja i potpredsjednik Vlade Tomo Medved.

“Danas svjedočimo koliko je važno sačuvati tu istinu koju je snimao Lederer i drugi naši ratni snimatelji. Danas mu iskazujemo zahvalu za sve što je učinio za svoju domovinu Hrvatsku”, rekao je ministar Tomo Medved.

Dodao je kako Vlada čini goleme napore kako bi se odalo priznanje i poštovanje svim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata, a istodobno se nastoji odati odgovarajuće priznanje svim ratnim izvjestiteljima koji su dali svoj doprinos da istina o Domovinskom ratu i velikosrpskoj agresiji obiđe svijet.

Murić: Ledererov pejzaž je slomljen, ali, zahvaljujući i njemu – nije slomljena Hrvatska

Iskazujući zahvalnost i poštovanje Gordanu Ledereru, izaslanica Predsjednika Republike i savjetnica predsjednika za ljudska prava i civilno društvo Melita Murić rekla je da su upravo snimatelji i novinari HRT-a dali najveći doprinos širenju istine o Domovinskom ratu.

“Svi su oni, perom mikrofonom i kamerom branili Hrvatsku. Ledererov je pejzaž slomljen, ali nije slomljena Hrvatska, zahvaljujući i njemu. Njihova pogibija neizostavni su dio povijesti Domovinskog rata”, rekla je Murić. 

Lederer je, kako je rekla, uz policajce i vojnike obišao najopasnija hrvatska bojišta, izlažući se opasnosti kako bi njegove snimke bile što vjerodostojnije.

O doprinosu Gordana Lederera da se čuje i vidi istina, još su govorili sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, ravnatelj PJ tehnologije HRT-a Zvonimir Jukica i kostajnički gradonačelnik Dalibor Biščan.

Uz spomenik Ledereru, koji slovi kao jedan od najupečatljivijih spomenika iz Domovinskog rata, vijence su položili i svijeće zapalili Ledererva supruga Ana, a zajednički vijenac državnih tijela položili su Melita Murić, Tomo Medved i pukovnik Ivan Radić u ime Ministarstva obrane. Položeni su i vijenci Sisačko-moslavačke županije, Zbora ratnih izvjestitelja, gradova i općina, te udruga iz Domovinskog rata, a vijenac je položio i saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović.

Zajedničku molitvu za Gordana Lederera i druge poginule u Domovinskom ratu predvodio je kostajnički pater Stjepan Jambrošić.

Godišnjica Ledererove pogibije obilježena je u organizaciji HRT-a i Grada Hrvatske Kostajnice.

Ucitavanje vijesti

Izdvojeno

Gotovina: Jači smo i bolji ljudi, spremni promišljati i raditi za bolje sutra

Published

on

Umirovljeni general pukovnik Ante Gotovina poručio je u srijedu iz Knina povodom 25. obljetnice Oluje da smo kroz naučene lekcije iz povijesti postali jači i bolji ljudi, spremni s optimizmom promišljati i raditi danas za bolje sutra.

“Kroz naučene lekcije iz naše burne i bremenite povijesti jači smo, bolji ljudi, spremni s optimizmom promišljati i raditi danas za bolje sutra”, poručio je Gotovina sa središnje svečanosti obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. 

Govoreći kao predstavnik branitelja, prisutnima je čestitao blagdan i spomendan, istaknuvši je da je Oluja, od koje je prošlo četvrt stoljeća, odredila budućnost domovine, početak kraja rata te uspostavu mira na ovim prostorima.

“Hrabrost, požrtvovnost, upornost i zajedništvo naših ljudi od početka Domovinskog rata pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, ratnog ministra obrane Gojka Šuška, te svih načelnika Glavnog stožera, bile su presudne odlike da u posebno nepovoljnim i teškim ratnim okolnostima gradimo hrvatsku vojsku, spremnu i sposobnu obraniti se, okončati nametnuti rat i stvoriti pretpostavku za trajni mir”, poručio je.

Strahote rata u kolektivnoj svijesti naroda i temelju hrvatske državnosti

Gotovina je kazao da su strahote rata, godine patnji i stradanja nevinih, žrtve života mladih vojnika i onih koji su izgubili svoje zdravlje, u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda, ugrađeni u temelje hrvatske državnosti.

“S ponosom i tugom sjećamo se naših prijatelja, poginulih i umrlih suboraca, s dubokim poštovanjem pozdravljam vas, drage obitelji”, naveo je.

Poručio je kako se Hrvatska u 25 godina života u miru i sigurnosti, razvija i gradi u modernu europsku demokraciju, socijalno pravednu državu koja brine o najmanjima i najpotrebitijima, državu u kojoj svi njeni ljudi, bez obzira na različitosti, uživaju sigurnost i slobode, jednaka prava i jednake obveze.

“Zajedništvom svih nas, od prvih na čelu do najmanjih, ostvarit ćemo postavljene ciljeve i znat ćemo odgovoriti na sve izazove vremena kojeg živimo. Na tom putu želim nam uspjeh uz Božju pomoć”, zaključio je Gotovina.

Ucitavanje vijesti

Izdvojeno

Gotovina: Nikada nije kasno učiniti dobro i pravedno

Published

on

Nikada nije kasno učiniti dobro i pravedno, poručio je general Ante Gotovina nakon što je predsjednik države Zoran Milanović, večer uoči 25. obljetnice Oluje, na Kninskoj tvrđavi dodijelio visoka državna odličja umirovljenim generalima HV-a te gardijskim brigadama HVO-a.

Gotovina je dodao da povijest mora biti na svome mjestu i naglasio kako su HVO uvijek doživljavali jednakima sebi što se pokazalo u ratu kada su i bili zajedno.
“Puno je vremena prošlo od završetka rata, ali nikad nije kasno učiniti dobro, učiniti pravedno”, poručio je.
Naglasivši da je rat završio davno te da mi živimo u miru, izrazio je uvjerenje da će sutrašnja svečanost u povodu 25. obljetnice oslobodilačke operacije Oluja proteći dostojanstveno. 
Istaknuo je da predsjednik Milanović obavlja svoje funkcije i zadaće kako definira Ustav. “Njegova odluka o odlikovanjima postrojbi koje su bile sastavnice hrvatskih snaga je odlična odluka koja stavlja stvari na svoje mjesto”, rekao je upitan kako komentira odlikovanja i priznanja koje je dodijelio predsjednik Milanović.

Gotovina je ocijenio dolazak potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića u Knin te odlazak ministra Tome Medveda u Grubore ‘optimizmom i dobrim koracima koji nas vode ka cilju i zajedništvu’.

“Nevina žrtva nema narodnost, vjeroispovijest ili boju kože”, istaknuo je hrvatski general Ante Gotovina.

Ucitavanje vijesti

Najčitanije